Kad je ustanovljena, 1994. godine, međunarodna književna nagrada IMPAC, koja se dodjeljuje u Dublinu, odmah je u startu privukla pozornost novčanim iznosom od 100.000 eura koji se uz nju dodjeljuje. Nagrada se dodjeljuje za književna djela iz cijelog svijeta uz uvjet da su prevedena na engleski jezik ili da su izvorno napisana na njemu. U vremenima koja su uslijedila nagrada se etablirala prije svega zbog hrabrosti žirija da nagradi djela dotad nepoznatih ili manje poznatih autora, koja su bila u konkurenciji s planetarno poznatim piscima, poput Umberta Eca ili Milana Kundere. Tako je 1998. godine nagradu osvojila nobelovka Herta Müller, a 2003., za roman “Zovem se crvena”, Orhan Pamuk, još jedan budući nobelovac. Ipak, prava vrijednost ove nagrade je u otkrivanju novih književnih imena, dotad gotovo potpuno nepoznatih, kakav je bio, primjerice, Michel Houellebecq, koji je tu nagradu dobio 2002. godine za roman “Elementarne čestice”. Ili Rawi Hage, koji je nagradu IMPAC dobio 2008. godine za svoj debi24 25 tantski roman “De Nirova igra”. Ipak, dva romana koja su mene posebno impresionirala, a koji vjerojatno nikad ne bi bili prevedeni na hrvatski da nisu dobili tu nagradu, bili su “Žetva” Jima Cracea, nagrađen 2015., i “Gore je tiho” nizozemskog pisca Gerbranda Bakkera. Bakkerov roman nagradu je osvojio 2010. godine.
400
prikaza
'Grad Bohane' - Četvrti svjetski rat vodit će se palicama i kamenjem

1/3
Barry je zapravo vremenski i prostorno smjestio radnju svog romana u
zapadnoirski grad Bohane nakon Einsteinova ‘Trećeg svjetskog rata’,
u svijet rudimentarne tehnologije i hladnog oružja
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka