Greta Faruka Šehića - svijet nakon 'omanjeg rata'

“Greta” Faruka Šehića duža je pripovijest/kratki roman koja/koji ima i svoju pretpovijest. Istoimena priča, naime, objavljena je u zbirci “Priče sa satnim mehanizmom” i, prema priznanju autora, oduvijek je od nje htio napraviti nešto više. Nadopisati je, razraditi, proširiti... Kako je riječ o priči, odnosno naslovnoj junakinji, koja za njega ima iznimnu intimnu vrijednost, 24 25 prilika se ukazala na poticaj Semezdina Mehmedinovića, koji je od njega naručio novelu, i to je bio “znak” da Greti, ženi koja je imala značajnu ulogu u njegovu odrastanju i naučila ga, još kao dječaka, da bude hrabar, posveti pripovijest koja je na kraju nadrasla naručeni broj riječi, postavši pravi mali roman koji se skladno stopio s ilustracijama mlade umjetnice Lejle Zjakić. Premda je autor inače u fazi pisanja novog, kako je najavljeno, apokaliptičnog i postapokaliptičnog romana, “Greta” svakako nije samo odmor ili nadopisivanje, nego i mnogo više od toga. Važan je to i odlično zaokruženi mali roman, važan i za autorov opus i za njegove čitatelje. Pisati o tome kako je Faruk Šehić jedan od iznimnijih književnih glasova naših regionalnih književnosti doista nema smisla ni potrebe. Odavno je, još od “Knjige o Uni”, vlasnik književnog statusa (i nagrada) u čitavoj regiji, ali i inozemstvu putem brojnih prijevoda na strane jezike. “Knjiga o Uni”, prema izboru časopisa The Calvert Journal iz Londona, prije koji je mjesec uvrštena među 100 najvećih književnih djela koja su napisali autori podrijetlom iz istočne i srednje Europe. Predvodnik “pregažene generacije”, kako ga nazivaju kritičari, pisac je koji piše knjige negdje na tragu sjajne opservacije koju je izrekao jednom prigodom i koja je svakako isto tako sjajan intro u čitanje i ove knjige. Tiče se, naime, memorije koja dorađuje detalje iz prošlosti, memorije koja je lirska, narativna ili nadrealna zona ljudskog uma.