Hrvatice su odbile biti samo kokete i dražesne gospojice i krenule na najteže fakultete

Ove je godine u nakladi Srednje Europe objavljena knjiga “Prirodoslovke i matematičarke: Prve žene u hrvatskoj akademskoj prirodoslovno-matematičkoj zajednici” autora Tihomira Vukelje i Tihane Luetić. Ovo djelo autohtona je priča o prvim akademski obrazovanim prirodoslovkama i matematičarkama koje su prije više od stotinu godina pripravile put visokoškolskog obrazovanja žena. Bitno je naglasiti da je za ovo kapitalno djelo trebalo preorati stare arhive po Hrvatskoj, ali i Sofiji i Bielefeldu, da bi se došlo do pravih izvora i činjenica. Iz ove vrijedne knjige da se izvući i više nego dovoljno kvalitetnih izvora koji pokazuju da je Hrvatska, barem po ovom pitanju, išla u korak s velikim sveučilišnim centrima iz tadašnje Monarhije (Beč i Prag). Dok je, primjerice, Augusta Buček godine 1896. bila prva slušačica prirodoslovne nastave na zagrebačkom sveučilištu (te jedna od prvih hrvatskih liječnica), Milka Maravić bila je prva žena koja je na zagrebačkom sveučilištu apsolvirala prirodoslovno-matematički studij, štoviše prva apsolventica na zagrebačkom sveučilištu uopće, a time i prva žena u hrvatskoj akademskoj prirodoslovno-matematičkoj zajednici. Među pionirke treba istaknuti i Milicu pl. Bogdanović i Vjeru Tkalčić. Samo desetak godina kasnije, u zimskom semestru akademske godine 1913/14., žene su već činile gotovo petinu (19%) studentske populacije Matematičko-prirodoslovnoga odjela Mudroslovnoga fakulteta (bez studenata geografije) i sve su one bile redovite studentice.