Kultura
36772 prikaza

Đavolji pakt hrvatskog rapa i cajki donio je čudovište

Senidah
YouTube
Novi žanr na balkanskoj glazbenoj sceni je takav monstrum da ga se ni Frankenstein ne bi posramio

Kad biste prije desetak godina ugledali muškarca s dreadlocksima, mogli biste lagodno zaključiti da taj rastafarijanac voli neku vrstu alternativne muzike, nekonvencionalan stil života te da je pripadnik pokreta koji se zalaže za slobodu i ljubav. Da svoje stavove, ma koliko to tinejdžerski zvučalo, svojim izborom frizure naglašava. Takav muškarac, prije deset godina, gnušao bi se ispraznih rima, lažnog sjaja i patetične emotivnosti turbofolka.

Možda je glupo reći gnušao jer je to preteška riječ za nekoga tko propovijeda slobodu i ljubav, no svakako ga takvo nešto ne bi privuklo. Danas, kad čovjeka zaista više ništa ne iznenađuje, u regionalnoj muzičkoj sceni upada u oči lik balkanskog rastafarijanca koji nije stasao na muzičkom nasljeđu Boba Marleyja i reggae pokreta, nego je svoje dreadlockse brižno uzgajao u narodnjačkim klubovima. Je li to loše? Ni najmanje. Samo je malo neobično.

TBF Najjači pjesnik Kultura Ležim sjeban, u pitanju je kvar, stavija sam čepić u čmar

Umjetničko ime ovoga raste je, pogađate, Rasta (pravim imenom Stefan Đurić), a nije zvijezda turbofolka kakvog znamo, nego njegova novog rukavca, trap folka. Svaki od Rastinih ispoliranih videouredaka pogledalo je više od 30 milijuna ljudi, iza muzike, aranžmana i spotova stoji po desetak ljudi, a jeftini stihovi o raskošnom i lagodnom životu zarazni su taman toliko da na svojim krilima ponesu sve nježne duše koje žele evoluirati od pravog seljačkog turbofolka na urbaniji klupski turbofolk.

Rastini spotovi se, kao zapravo ni muzika, ne razlikuju puno od onih koje potpisuju reperi Drake ili Kendrick Lamar, uz razliku što su obogaćeni neizostavnim balkanskim melosom i što igraju na još siroviju emociju, uz koju nesumnjivo ide manje mašte i kreativnosti.

No zanimljivo je to što umjesto klasičnih turbofolk žalopojki (Iz tvojih usta kaplje gorak med/ o zar sam dužna da budem tužna) koje počivaju na nesretnoj ljubavi i emotivnoj nesređenosti, Rasta pjeva o blagostanju, luksuzu i dobrom životu (mala voli Audi/ mala voli BMW/ mala voli dolare/ mala voli evre).

Elena Kitić | Author: YouTube YouTube

I dok američki reperi, primjerice Tyga, French Montana ili Ty Dolla $ign, najnormalnije koketiraju s popom i elektroničkom muzikom, a zauzvrat uživaju nevjerojatnu popularnost, kod nas se, pogotovo u reperskoj zajednici, na ovaj muzički žanr još gleda podozrivo. Rap treba ostati rap. Rap je prirodni neprijatelj folku. U Hrvatskoj, izuzev zaprešićkih repera Connect koji su tijekom 15 godina pred očima javnosti mutirali u cajkaroše, nitko nije prigrlio ovaj novi trend - reperi su ostali reperi i dalje podsjećaju na Edu Maajku, Tram 11, Frenkieja i Stoku.

Iako je zanimljiva pojava trapa koji je nastao kao odgovor na osviješteni rap prethodno navedenih izvođača. Tako neki od najpopularnijih trapera, poput High5, Kuku$ Klana i Shire Rodbine, ne repaju o siromaštvu i političkom kriminalu, nego bacaju brze rime o drotovima, droljama, parama i kokainu. Za mišljenje o spoju trapa i cajki pitali smo Brunu Rakamarića, poznatog i kao Riđi Riđ, iz grupe High5.

"Mislim da je pojava trap folka nešto normalno i očekivano, glazba je za te ljude biznis od kojeg se dobro živi i moraju se pratiti trendovi kako bi se ostalo relevantnim i aktualnim. Trap produkcija (takav stil beatova i matrica) trenutačno je jako popularna u svijetu te nije čudno da su se ti neki folk izvođači okrenuli tome i zajahali taj val.

Boban Rajović Novi smjer Life Turbo cajke su gotove - zamijenili su ih emo narodnjaci

Osim toga, to je muzika prikladna za klubove, a i ti neki motivi pretjeranog hedonizma i kriminala su nekako zajednički te se provlače i kroz trap i kroz folk tako da taj njihov spoj nije nešto iznenađujuće. Što se tiče repera koji surađuju s folkerima, ne mislim ništa loše o tome, dapače, nek’ ljudi uzimaju i zarađuju pare, treba se nekako snaći u životu i to mi je ok. Ako ništa drugo, barem cajke sad imaju bolje beatove." Srpski i bosanski trap otišao je tamo gdje se hrvatski ne usudi.

Ušao je u đavolji pakt s cajkama i izrodio čudovišno mladunče kojeg se ni Frankenstein ne bi postidio - rap cajke. Kako najbolje objasniti ovaj žanr? Cajke znamo što su, no trap je jedan od rukavaca hip-hopa, njegovo zločesto dijete. Sama riječ "trap" u narko žargonu označava mjesto za razmjenu droge, dok se u muzičkom smislu radi o mješavini dub stepa, elektroničke muzike i hip-hopa, s vokalnom izvedbom koja sve to nosi.

Za razliku od hip-hopa koji ima dubinu i priču, trap je u potpunosti izrastao na gangsterskim snovima: dilanje droge, zlatni lanci, pištolji, skupi auti, lijepe žene i lova. Gdje se trap i cajka sastaju? U ispraznosti i lažnom sjaju. Pred slušatelja stavljaju isti san: želju za bogaćenjem i poziranjem sa stečenim bogatstvom.

Connect | Author: YouTube YouTube

Kako bismo bolje razumjeli novonastali žanr koji se razvio iz rapa i turbo folka, za mišljenje smo upitali stručnjaka za turbofolk, doktora etnologije i kulturne antropologije Alekseja Gotthardija Pavlovskog, koji je u nakladi Ljevak prije četiri godine izdao knjigu "Narodnjaci i turbofolk u Hrvatskoj".

"Originalni je turbofolk, kakvog znamo iz druge polovice 90-ih i 2000-ih, de facto mrtav, a zamijenilo ga je još veće skretanje u pop/dance glazbu - meni osobno prilično dosadnu i predvidivu. Ali zanimljivo je kako sad najednom žalimo za onim što smo još do jučer, tj. još do prije desetak godina žestoko trešali: ‘Ah, kako je ono, zapravo bilo dobro, u usporedbi s ovim’. Ma nije. Ni ono ni ovo nije rađeno zbog potrebe autora za izražavanjem ili bilo kakvih umjetničkih pobuda, nego se čitavo vrijeme, svih ovih deseeljeća, radi o komercijalnim pobudama onih koji takvu glazbu proizvode i stavljaju u promet. Tako je bilo i kod starih narodnjaka, tako i kod turbofolka, a tako je i sad. Ništa više i ništa manje. Repanje u pop glazbi je već dugo na pop sceni, i to svjetskoj, s koje je došlo i do nas, pa me, s obzirom na to, čak malo i čudi kako je to repanje u taj, sad već nazovi turbofolk ušlo tek sad", pojašnjava Gotthardi Pavlovsky.

Vojko Vrućina Intervju Kultura "Dobio sam otkaz i nisam mogao naći posao, pa sad repam"

Baš kao i Rastini, i spotovi Jale Brata i Bube Corellija ispolirani su do savršenstva, u njima se prešetavaju zgodne barbike umjetnih usana i sisa te skupe odjeće, dok su glasovi ovih momaka frizirani i manipulirani toliko da ne zvuče kao da su njihovi, nego kao da pripadaju nekom robotu iz budućnosti. Njih dvojica imaju studio sugestivnog nazova Imperia, a neke od najvećih hitova snimili su s bosanskom turbofolk zvijezdom Mayom Berović.

Buba Corelli (pravim imenom Amar Hodžić) repa: "Ona meni miriše na Givenchy/ a ja na Tom Ford/ Izgleda baš ko avion/ kad me zove na iPhone". I na neki način ispisuje snove milenijske generacije, one kojoj je prethodna generacija izmakla tepih sigurnosti ispod nogu: skupa odjeća, laka ljubav, privid bogatstva za Instagram lajk...

Nedavno, kad je Buba Corelli okačio na Instagram story bunt novčanica, javilo mu se mnogo onih koji su osudili taj čin kao neumjesan. Kao tipičan nouveau riche, Corelli im je uzvratio riječima: "Ja se nisam rodio u bogatoj porodici, zapravo sam se rodio u siromašnoj porodici, gdje, maltene, nismo nekad imali hljeba da jedemo. Mi smo zaradili ove pare, znači, zaradili. Prolili smo i znoj i krv za ovo. I svatko tko me je razapeo, nek’ mi se kurca napuši".

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
  • chicha 17:12 30.Rujan 2018.

    Ružice, nemaš pojma. Bas me zanima kak ti izgleda home page od youtubea...