Ime Edwarda Bulwer-Lyttona ne znači puno današnjim ljubiteljima lijepe književnosti. Ono bi nešto više moglo značiti tek ezotericima i misticima te raznim političkim radikalima, poklonicima tajnih društava i teorija zavjere koji su tog engleskog pisca i političara pretvorili u kultnu osobu. Premda bez neke njegove prevelike zasluge.
Bulwer-Lytton (1803. - 1873.) imao je bez sumnje zanimljiv život. Rođen kao pripadnik najvišeg engleskog plemstva, bio je dugogodišnji zastupnik u parlamentu, državni ministar za kolonije i nesuđeni kralj Grčke, čija kruna mu je ponuđena 1862. nakon abdikacije prvog grčkog kralja Otta. Prijateljevao je s najmoćnijim ljudima tadašnjeg Ujedinjenog Kraljevstva, uključujući premijere Benjamina Disraelija i Lorda Melbournea, a njegov sin Robert nekoliko je godina služio kao potkralj Indije, najvažnijeg britanskog kolonijalnog posjeda. Svojedobno je zbog obiteljskih skandala bio na naslovnicama bulevarskih listova: ženu Rosinu neuspješno je pokušao zatvoriti u mentalnu ustanovu nakon što je - ogorčena zbog njegove nevjere i stalnog izbivanja od kuće - napisala klevetnički roman o licemjernom političaru u kojemu britanska javnost nije mogla ne prepoznati njezina supruga.
Tijekom višedesetljetne literarne karijere, Bulwer-Lytton je objavio niz uspješnih zbirki poezije, drama i romana, čijom je prodajom zaradio malo bogatstvo. Englesku književnost zadužio je s nekoliko besmrtnih fraza, a napisao je i zloglasnu najgoru prvu rečenicu nekog književnog djela, ali o tome nešto kasnije. Jedan od romana koji ga je proslavio je “Vril: moć rase koja dolazi”, izvorno objavljen 1871. godine, u kojemu je opisao nadmoćnu ljudsku rasu koja živi u podzemlju i koja će jednoga dana zahvaljujući tajanstvenoj prirodnoj sili pokoriti čovječanstvo.
Stoljeće i pol nakon što je napisan, roman “Vril: moć rase koja dolazi” napokon je dobio i hrvatsko izdanje - knjigu je u prijevodu Pauline Tomić prošle godine objavila nakladnička kuća Nebula iz Pule.
Roman u prvom licu donosi svjedočenje naratora, mladog i imućnog Engleza, koji se slučajno, istražujući duboki ponor u rudniku, našao u golemom podzemnom svijetu naseljenom civiliziranim ljudskim stvorenjima koja izgledaju poput anđela i posjeduju neograničene moći jer su ovladali sveprisutnom prirodnom silom poznatom kao vril. Pripovjedač nakon početnih šokova uspijeva pronaći zaštitnike, naučiti jezik i ući u društvo tih ljudskih bića koja sama sebe nazivaju Vril-ya, ali njegov je status negdje između počasnoga gosta i zarobljenika kojemu u svakom trenutku prijeti smrtna kazna. Vril-ya imaju parapsihološke sposobnosti, tehnički su izuzetno napredni i žive u savršeno organiziranom utopijskom društvu u kojemu nema nezadovoljnih i neispunjenih pojedinaca, a sve to zahvaljujući vrilu, nedefiniranom neiscrpnom izvoru energije koji su naučili kontrolirati. Uskoro doznajemo da su oni potomci pretpotopne civilizacije koji su pobjegli pod zemlju prije nekoliko tisuća godina kako bi izbjegli veliki potop. Vril-ya su se u međuvremenu radikalno promijenili i u svakom pogledu postali superiorni ljudima, ali su pritom izgubili dio svoje ljudskosti. Nakon nekoliko godina života među njima, naš junak uspijeva pobjeći i vratiti se na površinu, a svoje svjedočanstvo koje upravo čitamo zapisuje pred kraj života kako bi čovječanstvo upozorio na “moć rase koja dolazi”, postojanje superiornih ljudskih bića koja će neizbježno pokoriti svijet kad im ponestane nastanjivog podzemnog prostora.
U svom romanu Bulwer-Lytton je kroz opis društva Vril-ya pokušao dati svoju viziju idealnog društvenog uređenja, barem iz perspektive druge polovice 19. stoljeća. U podzemnoj civilizaciji muškarci i žene su ravnopravni, a svi društveni konflikti razriješeni su na najracionalniji mogući način. Ili, riječima Bulwer-Lyttona: “Ideja socijalne jednakosti potpuno je ostvarena... istančana uglađenost i profinjenost manira između Vril-ya, velikodušnost njihovih nazora, apsolutna dokolica koju uživaju za njegovanje vlastitih sklonosti, ljupkost ophođenja unutar kuće, gdje podsjećaju na članove kakvog plemenitog reda u kojemu se ne može dovesti u pitanje ničija riječ ili djelo, zahvaljujući svemu tome Vril-ya je najsavršenije plemstvo koje je neki politički učenik Platona ili Sydneya mogao zamisliti kao ideal aristokratske republike”. Međutim, društveno-reformatorske poruke Bulwer-Lyttona počele su živjeti vlastiti život, a njegovi fikcionalni svjetovi svom su autoru namijenili sasvim neočekivano nasljeđe. Svojim ranijim ezoteričnim romanom “Zanoni” inspirirao je osnivanje engleskog Društva rozenkrojcera, koje ga je proglasilo svojim “Velikim zaštitnikom” - što je Bulwer-Lytton odbio ustvrdivši da je posve pogrešno shvaćen - a nakon objavljivanja “Vrila” postao je - doduše postumno pa se nije mogao braniti - glavno nadahnuće osnivačima Teozofskog društva Heleni Blavatsky i Henryju Olcottu, te sljedbenicima raznih drugih okultnih pokreta koji su bujali krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Literarne ideje Bulwer-Lyttona o superiornim rasama, tajanstvenim sveprožimajućim silama, savršenim društvima i mitskim plemenitim rodovima pale su na plodno tlo. Razni rasisti i socijalni darvinisti, fašisti i nacisti, radikali na svim stranama političkog spektra i pripadnici tajnih okultnih društava, shvatili su ih previše doslovno te ugradili u svoje doktrine i političke programe u stvarnom svijetu. A znamo s kakvim posljedicama.
Bulwer-Lytton svoje je nasljeđe ostavio i engleskom jeziku kao autor fraza poput “potraga za svemoćnim dolarom” ili “pero je moćnije od mača”, a u povijest je ušao i prvom rečenicom svog romana “Paul Clifford” iz 1830. godine: “Bila je mračna i olujna noć...”. Taj je arhetipski početak nekog književnog djela sljedećih desetljeća postao sinonim za nedostatak stila i literarne inventivnosti. U 20. stoljeću popularizirao ga je u ironičnom ključu Charles M. Schulz, autor kultnog stripa o Charlieju Brownu: legendarni pas Snoopy gotovo svaki svoj tekst za pisaćim strojem počinje riječima: “Bila je mračna i olujna noć...”. Vjerojatno inspiriran Snoopyjem, Odsjek za englesku književnost Sveučilišta San Jose u Kaliforniji od 1982. svake godine provodi “Literarni natječaj Bulwer-Lytton”, u kojemu autor “najbolje početne rečenice najgoreg od svih mogućih romana” osvaja nagradu od “oko 150 dolara”. Prve godine na natječaj su se prijavila samo tri kandidata, no već sljedeće je zabilježeno oko tisuću prijava, a u međuvremenu su uvedene i potkategorije, kao što su detektivski romani, trileri, vesterni i ljubići. Potencijalnim natjecateljima treba napomenuti da je natječaj Sveučilišta San Jose otvoren i ove godine, a prijave treba slati na engleskom jeziku. Vjerujemo da bi Edward Bulwer-Lytton, ugledni viktorijanski državnik i respektabilni pisac, bio doista šokiran kad bi mogao saznati u kakve je sve oblike nabujao kvasac njegova literarnog djela.
