Njegov debitantski cjelovečernji film "Živi i mrtvi" iz 2007. kritičari i publika ocijenili su kao prvi kvalitetni ratni film hrvatske kinematografije od uspostave neovisnosti. Potom je opet osvojio osam Zlatnih arena u Puli s još jednim ratnim filmom Broj 55. Kristijan Milić time je učvrstio reputaciju najboljeg hrvatskog redatelja ratnih filmova.
Express u novom broju donosi ekskluzivni intervju Darka Vlahovića s redateljem rođenim u Zagrebu 1969. godine.
Diplomirao je kao filmski i tv redatelj na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Nakon toga je snimao različite stvari: kratke filmove, dokumentarce, glazbene i reklamne spotove, televizijske sapunice i drame, među kojima su i vrlo cijenjene serije “Nestali” i “Počivali u miru”.
Svoj treći igrani film - dramu “Mrtve ribe” - snimio prema scenariju Josipa Mlakića temeljenom na njegovoj zbirci priča. Na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu premijerno će se prikazati i četvrti Milićev igrani film “Božji gnjev”, triler smješten u ratno okruženje za koji je ponovno prema svojoj istoimenoj knjizi scenarij napisao Mlakić. Smještena u srednju Bosnu krajem 1993. godine, priča prati Iliju, vojnika HVO-a koji istražuje smrt devetorice svojih suboraca - među kojima je i njegov brat - poginulih u tajnoj akciji na neprijateljskom teritoriju koju nitko nije odobrio.
Dok polako otkriva niz ilegalnih radnji koje su dovele do katastrofe, Ilijina istraga postaje sve opasnija, a njegova prvobitna želja za otkrivanje istine pretvara se u osvetnički pohod. U jednom ranijem intervjuu, Milić je svoj film opisao kao “spoj vesterna, ratnog filma i skandinavskog trilera”. Uoči svjetske premijere “Božjeg gnjeva” u srpnju na filmskom festivalu u Puli, ljubazno je pristao na razgovor za Express.
- Obojica, kao što rekoh, volimo određeni tip filmova i glavnih likova. Jedan od dobrih primjera je film “Južnjačka utjeha” Waltera Hilla, koji se gotovo čitav odvija u šumi, s mnoštvom likova koji ginu jedan po jedan. Drugi primjer bio bi “Uhvatite Cartera”, triler s Michaelom Caineom u kojem on također opsesivno osvećuje smrt brata na brutalan način, ali na kraju i sam biva “kažnjen”. Mlakić voli takozvane antiheroje koji se iznenada nađu u krajnje nepovoljnoj situaciji, ali se u pokušaju izlaska iz te situacije često vlastitim krivim potezima još više zakapaju. U ovoj priči to je dovedeno do ekstrema, jer je glavni junak savršeno svjestan rizika, ali ipak vlastitom odlukom ide sve dalje i dalje. No njegova opsesija ne prolazi nekažnjeno - kaže Milić u ekskluzivnom intervjuu za Express.
- Privukla me prva scena u scenariju u kojoj glavni lik dolazi do mrtvačnice i prepoznaje pokojnog brata među devet izmasakriranih leševa. Najviše me fascinirao glavni lik Ilija, vojnik HVO-a, u ratu deminer, a u civilnom životu profesor matematike koji vrlo preciznom istragom polako dolazi do svog cilja, no pri tom ugrozi i svoju i tuđu egzistenciju. U romanu je sve to još puno razrađenije i s obiljem likova i situacija za koje u filmu od stotinjak minuta jednostavno nema vremena.
Cijeli intervju s Kristijanom Milićem pročitajte OVDJE.
