Ako si šljaker, uvijek ćeš najebati, objašnjavao je, a biti žigolo definitivno je šljakerski posao. I ima svoju cijenu koju honorar koji žigolo nakon seanse dobije u pravilu nikad ne može u cijelosti pokriti. Jednom je riječ o “nacistici”:
“Ljubi ovako, diraj tu, malo jače, ne, nježnije majmune, sad ovdje, tu me poljubi, jezikom, ajde, nisi curica, okreni me, zabij ga, jače, malo udesno, desno pa gore, dolje pa lijevo, sad zguza, sad sprijeda, noge na ramena, pljesni po guzi, potegni me za kosu, jače, auu slabije kretenu, sad mi govori da sam lijepa, sad da sam kurva, reci da me voliš, glasnije...”. Nekad je riječ o trojcu s dvije žene, od kojih je jedna vrhunska, prelijepa prostitutka. Kombinacije su razne, ali jedno je zajedničko svemu - žigolo mora uvijek biti u formi, ne smije si dopustiti da ga omete niti voajerska igra s gledanjem proćelavog debeljka sa strane niti bilo što drugo. I mora uvijek znati da je on tu tek najamnik, da nisu bitni niti on niti njegovi osjećaji, nego zadovoljstvo mušterije.
Anonimni autor koji se u romanu “Povratak hrvatskog žigola” skriva iza imena svojeg junaka duhovito je obradio slučaj muškarca koji živi u Zagrebu i prostituira se u strahu da ne ostane bez posla trenera u fitness centru koji je na rubu bankrota. U zemlji koja se na Balkanu utapa u recesiji, on otvara dušu, objašnjava da je i na Balkanu, u “regionu” sve samih “jebača”, seksualnost muškarca podjednako krhka kao i seksualnost žene kad je počinje prodavati u egzistancijalnoj panici.
Tomislav K. je frajer od oko kakvih 30 godina, odlično građen i nije nikakav tupan, nego pismeni tip, u stanju “čitati Dostojevskog, pa čak i razumjeti o čemu je riječ u njegovim djelima”. Njemu je jasno da je o prostituciji lako moralizirati kad ti ne prijeti glad, kako je jednom davno rekla izvjesna feministička aktivistica, ali si svejedno ne može pomoći i osjeća se prljavo - ne zbog same prodaje čina, nego zbog dovođenja sebe u situaciju u kojoj on kao ljudsko biće u apsolutno bliskom tjelesnom kontaktu više ne postoji.
Ali opet, nije li to općenito slučaj s položajem radnika u kapitalizmu, pita se Tomislav K., i na takvim mjestima u “Povratku hrvatskog žigola” autor prekrasno groteskno lamentira i o Titu, i o Kardelju, i o Mao Ce-tungu... Obješenjački do besvijesti, a istodobno se rugajući i sebi i hrvatskoj tranzicijskoj stvarnosti činjenicom da je u svom tom sprdanju i zajebanciji prokleto u pravu.
“Jedno je kad to radiš iz užitka, a drugo je kad radiš. Jer, rad je rad, a da je rad dobar, ne bi ga komunjare tako propagirale.”
I zato do određene granice izdržava u tom privremenom poslu na emocionalnu čvrstinu, do sljedeće granice uspijeva ustrajati na Viagri, a dalje na sve češćim crtama kokaina. Čitajući pažljivo, koliko god se pritom smijali na detalje da mu “u posljednje vrijeme pada popularnost otkako je u politiku ušao onaj policajac istog imena”, u ovom romanu prepoznat ćete sve one gorke trenutke ljudskog bića poniženog u društvu u kojem je prostitucija ilegalna.
I da se žigolo suočava s opasnošću da bude neplaćen, što je, tehnički gledano, najgore kršenje prava radnika u smislu temeljnih ljudskih sloboda. I da upadne u niz opasnih situacija. I da je riječ o krajnje mučnom, stigmatiziranom poslu. Samo što je ovaj put posrijedi muškarac, a ne žena, pritom još emocionalno ogoljen do kraja, pun strahova, nadanja i frajerskih preseravanja kako bi se zaštitio od posljedica prodaje svojega tijela.
Povratak hrvatskog žigola' potražite na kioscima
U njegovoj drugoj knjizi 'Povratak hrvatskog žigola' defiliraju brojna lica poznatih žena. Knjiga je izazvala i nekoliko rastava u elitnim krugovima kad su moćnici saznali čime im se žene bave dok oni gomilaju bogatstvo. Ako ste ju slučajno propustili možete ju pronaći na kioscima za samo 29,90 kn.
