Iz generacije sam koja se sjeća sovjetskih tenkova u Pragu

Jáchym Topol (1962.) najvažniji je predstavnik postmodernizma u suvremenoj češkoj književnosti, pisac, pjesnik, glazbenik i novinar koji se u svojim djelima bavi nasljeđem totalitarizma u “secondhand” Europi istoka, oronulih tvornica na periferijama gradova, kišom opranih cesta, bizarnih građevina koje zjape prazne, zaraslih seoskih staza koje ne vode nikamo, spomenika ljudima koji su toliko dugo mrtvi da više nikome nije osobito stalo ni da ih štuje ni da ih se odriče. Ta Istočna Europa opojne, divlje dualnosti – one podle, brutalne, koje više nema, i one sanjane, slobodne i bogate, dugoočekivane, ali ne i dočekane – njegov je dom, njegov teritorij. Slijedeći stope slavnog oca Josefa, uglednog dramatičara i antikomunističkog disidenta, te brata Filipa, glazbenika i istaknutog predstavnika praške underground scene, Jáchym Topol (1962.) etablirao se u bivšoj Čehoslovačkoj kao zvijezda književnog i glazbenog podzemlja, nekoliko puta pritvaran zbog objavljivanja samizdata i krijumčarenja antikomunističke literature. Objavio je zbirke poezije “Volim te do ludila” (1991.) i “U utorak eto rata” (1992.), novelu “Izlet do kolodvorske aule” (1994.), zbirku priča “Zlatna glava” (2005.) te zbirku priča i dramskih tekstova “Supermarket sovjetskih heroja” (2007.), kao i romane “Sestra” (1994.), “Anđeo” (1995.), “Noćni posao” (2001.), “Grgljati katran” (2005.) i “Hladnom zemljom” (2009.), za čiji je prijevod na engleski dobio nagradu PEN-a za prijevodnu književnost. Za posljednji roman, “Osjetljiv čovjek” (2017.), dodijeljeno mu je najvažnije češko kulturno priznanje, Državna nagrada za književnost. Razigran i pitoreskan roman “najmlađega klasika češke književnosti”, “Osjetljiv čovjek” pun je grotesknih i crnohumornih epizoda prožetih živahnim i duhovitim dijalozima likova s ruba društva koji tragaju za smislom postojanja. Duhovno stanje suvremenog europskog društva Topol opisuje slijedeći putanju sredovječnoga glumca i njegove obitelji sa zapada Europe natrag u Češku, ne zaobilazeći pritom ukrajinsko-ruski sukob, pa sve do obale rijeke Sázave, jugoistočno od Praga. Knjiga je nedavno objavljena na hrvatskom u izdanju nakladnika V.B.Z. i prijevodu Mirne Stehlíkove Đurasek, koja je ljubazno pomogla u realizaciji ovog razgovora koji smo tim povodom vodili s autorom. Topol poseže za groteskom kao središnjim stilskim sredstvom u bavljenju zaboravljenom ili potisnutom prošlošću, neprekidno imajući na umu da zapadni čitatelj Istočnu Europu još doživljava kao opskurni dio europskoga kontinenta.