Je li Split ispunio vaša očekivanja?
Splićani su drukčiji od Zagrepčana, otvoreniji su, glasniji, svi uglas pričaju... Sve je puno turista, živo je... U Mađarskoj mi se nije sviđao taj osjećaj da me gledaju kao turista, a u Hrvatskoj, odnosno Splitu, svi dobro pričaju engleski i vrlo je lako tu živjeti. Ali to je i glavni razlog zašto slabo pričam hrvatski jezik, zato što ga ni ne upotrebljavam puno. Baletni ansambl u kazalištu je multinacionalan i svi pričaju engleski, a upute za balet su na francuskom i svi to razumijemo. Obožavam more u Splitu, čisto je i toplo, nema velikih valova. Jedino ne volim vjetar. Bura wind je grozan.
Je li bilo teško smjestiti se u Splitu, naći stan koji prima ljubimce, psa i mačku?
U Splitu je teško naći stan uopće, sve se iznajmljuje turistima. Dva mjeseca sam iz Zagreba, uz pomoć agencije, tražila stan na dulji period. Prvi stan sam našla na Pujankama, ali nešto nije bilo u redu s papirima s tim stanom, pa sam završila na ulici. S prtljagom, psom i mačkom, koju sam i udomila u Zagrebu, ostala sam na ulici. Završila sam na policiji gdje su mi dali osam dana da se negdje prijavim. Inače je taj rok tri dana, ali meni su izašli ususret. I tu je zavladala panika, bila sam očajna. Ali agentica je, nasreću, brzo uspjela naći nešto drugo.
Što znate reći na hrvatskom?
Bijela kava, dobro, hvala, ne znam... To je sve uglavnom.
Kako ste se zaljubili u balet?
Moja baka je bila strastveno zaljubljena u balet, a moja teta je plesala balet gotovo 30 godina. Otkako sam prohodala sam proplesala. Trenirati sam počela s pet godina, uopće nije bilo sumnje čime ću se baviti u životu.
Želite li još negdje plesati, možda nakon Splita?
Pa nisam o tome razmišljala, vidjet ću gdje me život odvede. Ali tu su sad i moje godine, imam 32 godine, a to je za balerinu već ozbiljna dob jer dolaze nove balerine, a mlade snage su svježije.
Koliko dugo jedna balerina može plesati?
Ovisi koliko si dobar prema svojem tijelu, što jedeš, kako se zagrijavaš, kako se hladiš, istežeš li se, uzimaš li redovito vitamine... Jer mi zapravo, na neki način, svaki dan zlostavljamo svoje tijelo. Tvoj posao je da teški pokreti izgledaju kao da ih izvodiš s lakoćom. A to je vrlo naporno. Treniramo ujutro nekoliko sati, onda je pauza, pa onda opet navečer ideš na posao.
Neobično zvuči kad kažete da je balet posao?
Da, znali su me ljudi pitati: 'Ok, plešeš balet, ali što zapravo radiš?'. Ljudi nisu sjesni koliko je to teško. Trebaš se ustati svaki dan iz kreveta, svaki dan pomaknuti vlastite granice, iznova i iznova trošiti svoje tijelo, vrlo je iscrpljujuće. Prije sam se smijala starijim balerinama, govorili su mi da ću nakon 25. godine morati početi paziti, jer da ću osjećati svaku kost u tijelu. Tako i je. Ujutro, kad ustanem, treba mi 15 minuta da 'zagrijem motore'... A moraš znati i glumiti, publika mora osjetiti tu emociju. Mnogi ne znaju priču, scenu koju izvodiš, mnogi ne gledaju tvoj rad nogu, gledaju ti u lice, traže taj osjećaj.
Koje su vam najdraže uloge ili komadi?
Obožavam 'Labuđe jezero', draga mi je uloga u 'Don Quijoteu', 'Queen of the Dryads'. Ma puno toga... Ali volim i negativne i pozitivne uloge.
Plesači moraju rano razmišljati o budućnosti nakon baleta. Što biste vi voljeli raditi? Gajim veliku strast prema slonovima i želim raditi u rezervatu divljih životinja. Želim spriječiti njihovo ubijanje. Svakako će to biti Afrika, ali očito JAR, nego Bocvana. Već sad razmišljam koje tečajeve moram završiti, odnosno kako se obrazovati i pripremiti za takav posao.
Volite putovati, gdje ste sve putovala do sada?
Australija, Sri Lanka, Singapur, Maldivi, Amerika, Meksiko, na Sejšelima sam neko vrijeme i živjela. Prošla sam i većinu Europe, ali evo, nikad nisam bila u Irskoj, čiju imam putovnicu zbog podrijetla. Najbliže Irskoj sam bila u Škotskoj. Mislim da imam tamo neke rodbine u Irskoj, jer moja baka je već otišla živjeti u JAR, a tamo je rođena i moja majka koja se pobrinula da dobijem irsku putovnicu. Kad sam napuštala Zagreb, mogla sam birati Split ili Irsku, ali ja sam došla ovdje. Mnogi moji prijatelji su me posjetili i žele doći ovdje živjeti jer je vrlo sigurno, možda najsigurnije mjesto u Europi. Oni koji imaju dvojno državljanstvo možda će to i ostvariti, ali oni koji imaju samo državljanstvo Južnoafričke Republike neće tako lako otići. Posebno jer vlada u JAR-u u budućnosti želi prisiliti ljude da odaberu samo jednu putovnicu. Onu od JAR-a ili stranu. Žele imati kontrolu nad svojim stanovništvom.
