Između mene i Mani Gotovac dogodio se klik pri prvom susretu

‘Cesta i ptica i oblak’ moj je prozni prvijenac koji je nastajao u fazama, a nekako prirodno se nastavljao na zbirku poezije koju sam objavila 2019. i u biti on je peta cjelina ‘Crte na dlanu’. Tako se zove zbirka, ali i poglavlje u romanu. Naslov je prijedlog urednice koji mi se isprva svidio jer zrcali bit romana. Dragan Popadić je u svom Pogovoru napisao da je ovo roman o strahovima i razgovoru sa zidom. Luna u psihijatrijskoj sobi, bez prozora, razgovara s neravnim zidom, punim ispucalih crta koje su mogle biti i cesta i oblak i ptica. I eto naslova romana. Ideja o zidu mi se nametnula kao izlaz u jednoj izuzetno teškoj životnoj situaciji i mogu reći da me je baš taj zid, koji je živi lik u romanu, izvukao, dao mi odgovore na pitanja, dileme i sve ono što čovjek sebi postavlja kad se nađe pred zidom. No ovo je roman o ljubavi koja pod tim imenom često biva strah, licemjerje ili izgovor, zabluda. Tim je riječima započela razgovor Vanda Babić, profesorica Odjela za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru, podrijetlom iz Boke. Jedna je od onih vječnih spona Boke i Hrvatske koja živi i radi u toj neraskidivoj vezi ova dva podneblja izrasla iz zajedničke domovinske kolijevke.