Iznimno dobro napisan književni izvještaj s ruba

Jedan od najboljih početaka nekoga književnog djela, ako ne i najbolji, one famozne prve rečenice, napisao je, po mojemu mišljenju, Ernest Hemingway u svojoj pripovijetci “Snjegovi Kilimandžara”: “Kilimandžaro je snijegom prekrivena planina, visoka 6007 metara. To je najviša planina u Africi. U blizini najviše zapadne točke nalazi se sasušena i smrznuta lešina leoparda. Nitko nije razjasnio što je leopard tražio na toj visini.” U holivudskom klasiku “Snjegovi Kilimandžara” Henryja Kinga iz 1952. godine, koji je ekranizacija spomenute Hemingwayeve pripovijetke, ali koji bitno odstupa od predloška, u jednom od najboljih filmova “o piscima” u povijesti filma, ovaj je uvod okosnica radnje. Leopard je paradigma istinskog, rođenog pisca. Iako na sličan način taj motiv funkcionira i kod Hemingwaya, u filmu je on prenaglašen i eksplicitan. U ključnoj sceni ujak glavnog lika, nerealiziranog pisca Harryja Streeta, kojeg u filmu igra Gregory Peck, kaže Harryju: “Ali reći ću ti koji je jedini pravi pristup pisanju. To je kao lov. To je lov u kojemu čovjek napreže svoj mozak, protiv sila neznanja i zla. To je doživotni usamljenički safari. Plijen za kojim se traga je istina vrijedna priopćavanja. Plijen vrijedan življenja. Nešto zbog čega vrijedi prevrnuti vlastitu utrobu. Ne znam imaš li hrabrosti držati se toga? Pratiti trag, bez obzira kuda vodi? U paklu i na debelom moru? Ako imaš, neka ti je Bog na pomoći.”