Pripreme su u punom jeku, ali osim rada na novoj predstavi, Katarina je gotovo svaku večer na sceni zbog uloga u predstavama "Crvena voda" i "Tiha noć". Naša sugovornica magistrirala je glumu 2016. godine, a tri godine kasnije, 2019., dobila je dvije nagrade, onu za najbolju glumicu 19. međunarodnog "Naj, naj, naj festivala" za ulogu Luce u predstavi "Moj razred 2.b" u izvođenju GKL Split i na 43. Danima satire, gdje je primila Nagradu "Sabrija Biser" za mladu glumicu do 28 godina za ulogu Katarine u predstavi "Kroćenje goropadnice". Za ulogu Paščoke u predstavi "Usidrene" dobila je nagradu na 32. Marulićevim danima 2022. godine. U intervjuu nam, između ostalog, otkriva kako teku pripreme za novu predstavu, koje uloge su joj bile najzahtjevnije, je li u duši boem ili disciplinirana glumica i zašto joj je mama životni uzor.
Express: Radiš puno posljednjih godina, a sad je pred tobom i glavna uloga u predstavi 'Mačka na vrućem limenom krovu', koliki ti je to izazov?
Nekako sam već postala svjesna da sam zadobila povjerenje redatelja i na tome treba biti zahvalan, ali treba i uzvratiti i opravdati to povjerenje kad dobiješ neki veliki zadatak, naročito klasik. U ansamblu sam pa ponekad igram i uloge koje mi možda i nisu toliki izazov, a ja volim izazovne uloge. Posljednja tako zahtjevna uloga bila mi je ona u predstavi 'Usidrene' u režiji Anastasije Jankovske, u kojoj sam igrala susjedu Paščoku. To je bila jedna od onih uloga koju pročitaš i ne znaš kako, i onda moraš tražiti u sebi tko je to 'felinijevsko' lice. Trebalo je donijeti tu osobnost, a pritom ne napraviti karikaturu. Prije toga iscrpljujuća je bila i glavna uloga u predstavi 'Kroćenje goropadnice', u kojoj sam tumačila ulogu Katarine, to sam igrala u HNK Split prije nego što sam dobila stalni angažman.
Express: Sigurno si gledala film s Elizabeth Taylor u glavnoj ulozi, koliko te njezino tumačenje uloge inspirira ili s druge strane opterećuje?
Film sam gledala nekoliko puta jer ga često prikazuju na televiziji. Pogledam ga s majkom, njoj je Elizabeth Taylor omiljena, tako da je ovom mojom ulogom majka zadovoljna, ova uloga je za nju. Ona će nas sigurno uspoređivati. Ali nikako se ne povodim za tim kako je ona iznijela tu ulogu, to me može samo omesti i drago mi je da film nisam gledala netom prije procesa. Svi znamo kako je Zdravka Krstulović donijela ulogu Anđe Vlajine u 'Naše malo misto". U predstavi 'Tiha noć' tumačim ulogu Anđe i nastojala sam unijeti nešto svoje, premda seriju znam 'napamet'. Nekome se vjerojatno nije svidjelo jer ljudi imaju potrebu uspoređivati, ali nema u tome ništa pogrešno. I ja sam takva.
Express: Tennessee Williams u 'Mački na vrućem limenom krovu' stavlja naglasak na kapitalizam i patrijarhat na jugu Amerike, a iako je djelo napisano prije gotovo 70 godina, teme kojima se bavi i nisu nam nešto strane...
Prevelike intervencije u djelu uopće nisu potrebne, to je i danas toliko aktualno. Smrt je i dalje tabu tema. Mi i dalje nastojimo zaštititi svoje najmilije od vijesti o mogućem smrtnom ishodu. I dalje uzimamo laž za umirujuće sredstvo. Nažalost, i dalje se u obiteljima upire prstom u žene i ispire mozak o velikim glavama kuće. Kako je u obiteljima prihvaćena homoseksualnost? Sve je vrlo aktualno, Maggie je tako bila primorana poslužiti se laži da bi umirila druge i dijelom sebe, laže o svojoj trudnoći da bi osigurala budućnost. Rak koji razdire obitelj Pollitt nije vezan samo za fizičko zdravlje, proždire ih rak gramzivosti, hipokrizija. I sam Brick kaže: 'Mi živimo u vrijeme hipokrizije. Alkohol je jedan izlaz, a smrt drugi'. Svjedoci smo, naravno, i pohlepe, pa samo pogledajte koliko teško je u Splitu biti podstanar. Cijene najma su previsoke, nitko ne mari za naša primanja, a rijetki su oni koji iznajmljuju za normalan iznos i oni koji preko ljeta ne izbacuju studente, pa i obitelji. Tako da se komad bavi temama koje i danas živimo.
Express: Kako teku pripreme za premijeru, kakve su redateljske upute?
Izlazimo za mjesec dana i naravno da ima još puno prostora za napredak, pisac iz probe u probu nudi neko novo otkrivanje. Redatelj Jug Đorđević je strašno pripremljen, talentiran i duhovit. Oduševljena sam njime iz probe u probu. Cijeli prvi čin bazira se na odnosu Maggie - Brick, a Jug ima zanimljivu viziju - patrijarhat koji jede vlastitu djecu i odlične indikacije. Cijela predstava se odvija u njihovoj spavaćoj sobi zbog Brickova slomljenoga gležnja a ta soba je sve samo ne ono što treba biti, prostor nečije intime, što zbog Bricka, što zbog potrebe svih drugih da ulaze kako bi nešto rekli ili provjerili. Soba je sredstvo manipulacije, ona se prisluškuje.
Express: Kakva je zapravo Margaret koju utjelovljuješ?
Maggie pokušava reanimirati svoj odnos s Brickom koji nakon Skipperove smrti više nije isti. Ona i sama kaže da je usamljena, živi tu usamljenost, ali je i borac, ne dozvoljava sebi da se samosažalijeva. Radi sve da oživi taj odnos, u prvom redu jer voli Bricka, ali stalo joj je i do nasljedstva, što nam pisac i sam naznačuje, živjela je u siromaštvu uz oca alkoholičara. U predstavi stavljamo naglasak na njezinu ljubav i strah da to sve jednom više neće postojati. Ona uživa sigurnost, ali kad u jednom trenutku u Brickovu pogledu posumnja da nije vrijedna, otkrijemo da je slaba i ranjiva. Pokušava ga spasiti, oživjeti tu ljubav koja je nekad i postojala. Prisiljava ga da se suoči sa svojim problemima, s alkoholom, jer ona dobro zna što taj alkohol nosi. Temperamentna je, uvijek u fokusu. Rat je u toj kući otvoren i nitko time nije iznenađen. A u očima obitelji ona je stigmatizirana jer smatraju da je neplodna i prema tome potpuno beskorisna. Ponižavaju je, ruše joj dostojanstvo, a tata Pollitt otvoreno govori: 'Jalova je, otarasi je se'. Tennesseejeva lica u sukobu su ponajprije sa samim sobom što je i zamka i izazov.
Express: Što je još posebno u 'Mački na vrućem limenom krovu'?
Imamo mlade studente koji će govoriti didaskalije. Na početku pisac piše uputu scenografu, a tu ustvari otvara glumački prostor, prostor glumačkog kretanja kako bi mogli izraziti svoju želju za bijegom i svoj nemir. To je baš otvaranje komada, i scenografu i glumcima. Znate što vas čeka.
Express: Trenutačno igraš i u 'Crvenoj vodi' i 'Tihoj noći', predstave su gotovo svaku večer, a sad je tu i priprema nove predstave. Kako izdržiš takav tempo?
Drago mi je da puno radim, a najviše uživam u zasluženom odmoru nakon svih izvedbi i turneja. Za glumca je važno da je na sceni, da smo u treningu i da su nam predstave rasprodane. Nekoliko izvedbi 'Crvene vode' zbog gripe su u prosincu bile otkazane pa smo ih u veljači vratili publici i sljedeće izvedbe opet igramo pred punim gledalištem. Drago nam je kad se ljudi raspituju kad će opet biti izvedena neka predstava i kad su ljudi pod pozitivnim dojmom. Odgovara mi ovaj ritam, dobar smo tim, dobro funkcioniramo i stvarno mi je gušt biti s kolegama.
Express: Koju ulogu izdvajaš kao najzahtjevniju?
Fizički me iscrpila predstava 'Kroćenje goropadnice', to mi je bila prva tako velika uloga na velikoj sceni. Ja sam upravo završila Akademiju pa mi je sve skupa to bilo teško breme. Ne kažem da sam sad potpuno opuštena, ali nije mali faktor da kao mladi glumac dobiješ tako veliki zadatak. Imala sam strašno povjerenje u redatelja Ivana Plazibata, isto kao što sad imam u Juga. To povjerenje je nekako pola posla, ti daš meni, ja dam tebi. Zahtjevne su i ambijentalne predstave. Nakon iskustva 'LizistRate' u Meštrovićevu kašteletu tijekom srpanjskih valova toplotnih udara ili nakon grozomorne zadnje reprizne izvedbe 'Glorije' na Sustipanu pod bukom party brodova, petnaestominutnim vatrometom, glazbom s nečijeg privatnog vjenčanja i prelijetanjem helikoptera, stavljam ambijentalne predstave u vrh najzahtjevnijih.
Express: Tijekom odrastanja u Sinju nisi nikad imala priliku okušati se u nekim dramskim sekcijama jer te nisu interesirale i onda si upisala Akademiju iz prvog pokušaja. Zašto gluma?
Pa nije to bio neki moj veliki životni projekt ili plan. Da nisam tad upisala, možda bih eventualno otišla na još jedan prijemni, ali poznavajući sebe tad, sumnjam da bih pokušavala tri, pet ili sedam puta. Da sam dva puta dobila odbijenicu, povjerovala bih im da oni znaju zašto me odbijaju, zato i sjede u tom žiriju. Ali uspjela sam iz prve, kao i sve moje kolegice s klase. I da se razumijemo, ne kažem da je pametno odustati. Mnogi su upisali Akademiju nakon više pokušaja. Ja bih, da nisam uspjela, vjerojatno upisala neki drugi humanistički fakultet.
Express: U HNK Split stalni angažman si dobila u vrijeme pandemije korona virusa, kako si se osjećala kad si dobila ponudu?
U ovom pitanju ključan je upravo taj trenutak, taj period. U toj situaciji s pandemijom i zabranama u pitanje je doveden naš smisao postojanja. To je bio period kad sam se najmanje nadala stalnom angažmanu. Smatrala sam da ako ću ikad dobiti ugovor, to neće biti tad. A upravo se tad dogodilo. Naravno da sam se nadala stalnom poslu jer je nekako sve vodilo tome, godinama prije toga sam surađivala na predstavama pa je bilo logično da me uzmu, kao i sve druge koji su uz mene tad zaposleni.
Express: Kako danas gledaš na taj period zabrana kad se nije moglo u kazališta, a glumcima je ta interakcija s publikom zapravo sve?
S 'Usidrenima' smo igrali pred 80 ljudi. Svi su imali bijele maske, preko sjedala su bile trake, ljudi su se bojali. Naravno da nam je svima bilo krivo što predstave ne može doći gledati više ljudi, to je razumljivo. Trudiš se, radiš, a publika ti ne može doći. Ali s druge strane, kako su bili zatvoreni kafići, nekako smo se okrenuli jedni drugima i alternativnim mjestima za druženje, poput izlazaka na terasu s kuhalom za kavu. Bez obzira na zabrane i suprotnosti, iz tog perioda mi je ostalo i puno lijepih uspomena.
Express: Jesi li u duši boem ili si disciplinirana glumica?
Vjerujem u rad i disciplinu. Ali druženje nakon predstave je isto dio kazališta, nekog kazališnog rituala, baš kao što je to dolazak prije predstave, priprema i sama izvedba. Za mene je sve to neodvojivo. Samo jednom sam poslije izvedbe otišla kući jer mi je bilo loše. Ne propuštam druženja s kolegama jer to je isto dio života glumaca u kojem zaista uživam.
Express: Djeluješ zaista mirno, ali sigurno u sebi nosiš temperamentni sinjski gen...
Reljef te zaista obilježi, to nosiš sa sobom, i svoje odrastanje i ljude s kojima si odrastao i ne treba od toga bježati iako kasnije u životu i dalje rasteš, razvijaš se i formiraš se kao osoba. Pred svojim sugrađanima igrala sam predstavu 'Roko i Cicibela' na Kamičku. Bilo mi je drago igrati u Sinju, a posebno jer je organizirano na Kamičku. Moji su živjeli na pijaci odakle postoji tunel do Kamička. Slušala sam to kao dijete, a onda sam kao odrasla osoba dobila ključ od tog istog Kamička, što me baš veselilo. Publici se predstava svidjela, barem su mi tako rekli, pa ako lažu oni mene, lažem i ja vas.
Express: Rad na kojoj predstavi ti je bio najdraži?
Ova predstava ima taj potencijal, ali moram priznati da pozitivne uspomene najčešće vežem uz ljude, atmosferu, odnose, kroz procese koji obično za rezultat daju uspješnu predstavu. U svibnju idemo na turneju s predstavom 'Tiha noć' na kojoj uživam raditi, i svi jedva čekamo otići na sedam dana. Veselimo se kao da idemo na ekskurziju. Volim biti s kolegama, predstavlja mi satisfakciju kad odradimo dobar posao, uživam vidjeti mog Stipu u 'Crvenoj vodi' kako je maestralan. Veseli me kad vidim da drugi kolege napreduju, kad me ugodno iznenade izvedbom na sceni. U kazalištu se stvorila baš dobra, zdrava atmosfera. Ovdje sam kao doma. I da, dobro mi je, radim ovo što volim. Znam da zvuči kao klišej, ali stvarno volim ono što radim.
Express: Privlače li te televizijske uloge, filmovi, serije...?
Nedavno sam bila angažirana na filmu 'Južina' i na snimanju kriminalističke serije 'Bijeli put'. To su zanimljiva, nova i dragocjena iskustva s izvrsnim scenarijem, glumcima i glumicama. Isto tako, prije petnaestak dana sam odradila audiciju za dugi film i bili su to izazovni glumački zadaci. Nisam prošla, ali ne uzimam srcu ako me odbiju. Nekako mi je važno da sam odradila to dobro, najbolje što mogu u tom trenutku. Sve je to dio posla. I redatelji i producenti su svjesni potencijala izvrsnih glumaca iz Splita i općenito Dalmacije tako da ne čudi kako mnogi glumci iz našeg ansambla dosta snimaju. Ja nekako čekam da taj proces odvije sam po sebi, ali za sada više radim u kazalištu.
Express: Tko ti je životni, a tko glumački uzor?
Životni uzor mi je mama, imam četiri sestre i trebalo je nas pet cura izvesti na pravi put. Tek kad odrasteš, počneš razmišljati, misliš si kako je to uspjela. A glumački jako volim Ninu Violić. Snimale smo zajedno 'Bijeli put', a na 32. Marulićevim danima prije dvije godine obje smo dobile nagrade, ona za ulogu Laure Lenbach u predstavi 'U agoniji', a ja za ulogu Paščoke u predstavi 'Usidrene'. Moram priznati da sam zbog toga bila jako uzbuđena, iznimno je cijenim kao glumicu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
lijepa i zgodna