U središtu Bruxellesa, u svega tri sobe, uređen je muzej kultnog šansonjera. Sjedim pred ekranom u zamračenoj sobi, sa slušalicama na ušima - svi su ekrani upaljeni, svaki posjetitelj bira kanal koji će slušati. Soba je inače tiha, a Brel se odasvud raspada u zanosu
Vidjela sam taj nastup nebrojeno puta, često mi se uvuče u koji god kasnonoćni YouTube autoplay, automatsku reprodukciju, kako bilo. Malo je pjesama koje započinju tako monumentalno, kako je otvara taj “Dans le port d’Amsterdam” gdje “mornari pjevaju/o snovima što ih progone” i kao da brod zaista pristiže u luku, zasigurno u noći, možda u ono doba kad samo što se ne razdani, a more uz dokove tad može biti jedino tek zamalo nemirno, tako zvuči “Amsterdam” Jacquesa Brela izveden te 1966. godine na oproštajnom koncertu u pariškoj Olympiji.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
