Javni protesti antivaksera uvijek uključuju i nakupljene frustracije koje tište građane

Slavenka Drakulić na svom putu od profesorice književnosti i sociologije do novinarke i književnice pobijedila je bolest, zle jezike i sredinu koja joj početkom devedesetih kao feministici i kritički orijentiranoj autorici nije bila sklona. Danas je uspješna, cijenjena i priznata, piše uglavnom na engleskom, a živi u Stockholmu sa suprugom Richardom Swartzom, no često boravi u Zagrebu i Istri. Jedna je od najprevođenijih hrvatskih autorica, čiji precizni eseji o životu u postkomunističkim zemljama, nacionalizmu i ratovima u bivšoj Jugoslaviji, objavljeni u sedam publicističkih knjiga, privlače čitatelje diljem svijeta. Piše i prozu, objavila je šest romana autobiografskog sadržaja, a njezini članci i eseji tiskani su u nekim od najvažnijih svjetskih novina i časopisa, od The Nationa i The New York Times Magazina, preko The Guardiana, do Frankfurter Rundschaua i La Stampe. Zato je predstavljanje njezine dvije nove knjige u izdanju Frakture izazvalo veliko zanimanje. Riječ je o reizdanju eseja “U kavani Europa”, koji su na engleskom objavljeni 1996., te nastavku te knjige, “Ponovno u kavani Europa: kako preživjeti postsocijalizam”, obje u prijevodu njezine kćeri Rujane Jeger. Slavenka Drakulić u toj pitko napisanoj i argumentima potkovanoj knjizi eseja analizira proces tranzicije u zemljama bivšeg Istočnog bloka, a posebno se osvrće na financijsku i izbjegličku krizu, “prehrambeni aparthejd”, depopulaciju i korumpirane elite te zastarjelo shvaćanje nacionalnog identiteta, kao i na porast nacionalizama i ksenofobije u EU.