Jergović: Mircea Cărtărescu - mozak u koji je umotan pakao

Ono na što književnost računa više nego ijedna druga umjetnost, više nego ijedno drugo ljudsko umijeće, jest život. I to na jedan sasvim određen, neporeciv, čak smrtonosan način. Svaki književni tekst, od onoga najkraćeg, aforizma Stanisława Jerzyja Leca ili Marcijalova epigrama, sve do Tolstojeva “Rata i mira”, Krležinih “Zastava” i Pekićeva “Zlatnog runa”, računa na količinu vremena koje će čovjek provesti izvan života, ulažući ga u tekst. Dok druge umjetnosti, i muzika, i slikarstvo, donekle čak i kazalište te film, podnose ovlašno prisustvo, i mogu poslužiti kao dekoracija životu, književnost nema nikakvu dekorativnu funkciju. Usput se ne čita. Ne čita se radeći nešto drugo. U prolazu se ne čita. Usto, vrijeme koje je potrebno da bi se pročitao roman od sedamstotinjak stranica, većeg formata, dramatično će nadmašiti ukupno nečije cjelogodišnje vrijeme provedeno u kazalištu, koncertnoj dvorani, galeriji i kinu. Tako da bi čovjek pročitao “Solenoid”, roman rumunjskoga romanopisca, pripovjedača, pjesnika i esejista Mirceae Cărtărescua, više će mu vremena trebati nego što ga je uložio u sve rumunjske filmove koje je ikad vidio. Naravno, ova usporedba ima smisla samo za velike poklonike i poznavatelje rumunjskoga filma. Čitanje književnosti, pa onda ni sama književnost, stoga nisu usporedivi s drugim umjetnostima. Da bi se živjelo, mora se čitati. Da bi se čitalo, mora se biti izvan života. Pritom, jedino što od života doista vrijedi da bi se ispričalo u književnosti je. Književnost ne postoji izvan onog tko upravo čita. Književnost je život, premda život nije književnost… “Solenoid” je roman o životu i o književnosti. Glavni protagonist, u čijoj se glavi sve ovo zbiva, propali je pjesnik. Jednom je napisao nekakvu poemu, s kojom je neslavno propao, i zatim cijeloga života liže svoje nezalječive rane. Strašna je ambicija biti pisac. Kako to nije mogao postati, on je nastavnik rumunjskoga u jednoj školi. Samac koji živi negdje u predgrađu, u kući koja je u obliku broda. Ispod nje nije more, nego solenoid, velika magnetna zavojnica, čije gravitacijsko polje lebdećim učini sve: čovjeka, predmete oko njega, njegovo vrijeme, život i zbilju… Čini se zamršeno, ali ustvari je vrlo jednostavno i zastrašujuće uvjerljivo, prisutno.