Jergović o Berlinskoj filharmoniji u NDH: Put u promičbu

Gostovanju Berlinske filharmonije prethodio je, kako to već u nas biva, trijumf nelagode. Na jednoj vrlo zanimljivoj platformi na Facebooku, u grupi “Zagreb - kakav je nekada bio”, gdje digitalni entuzijasti objavljuju fotografije, snimke, dokumente iz prošlosti glavnoga grada, davne i nedavne, i čine to uglavnom bez ideoloških primisli i ispada tako karakterističnih za društvene mreže, netko je, ponesen viješću o skorom gostovanju slavnog orkestra u Lisinskom, objavio deplijan za koncert Berlinske filharmonije, održan u Zagrebu 15. listopada 1943. Na stranici “Zagreb - kakav je nekada bio”, koja funkcionira kao svojevrsni opći arhiv, iz kojeg izbijaju slike, prizori i podaci iz malih i velikih povijesti, uokvirenih državama onakvima kakve su one već bile u našim krajevima i za naših života i života naših djedova i baka, u faksimilu koncertnog letka iz 1943. nije moglo biti ništa skandalozno. Ustaški grb u zaglavlju dokumenta, kojemu se kočoperi veliko dvadeset sedmo slovo abecede, kreirano u prijetećem fontu epohe, na tom je mjestu samo svjedočanstvo našega povijesnog bremena, ali i jedne minule svakodnevice. U skoro svakoj će se urednijoj građanskoj kući, bez obzira na ideale ukućana, i danas naći takvih grbova, otisnutih po nekim starim knjigama, u obiteljskim dokumentima, na nježnim uspomenama nekoga davno minulog djetinjstva. Taj grb gorki je podsjetnik na to što smo sve bili, ali on odavno već nije živo zlo, sve dok se ne pojavi u živome kontekstu.