Jergović o Scuratijevom 'M': Kako smo postali fašisti i zašto to nikad nismo prestali biti

Napuštajući pregovore u Versaillesu i fatalno razvrgnuvši talijansko sudjelovanje na pregovorima o svjetskom miru, čime je, možda, povijest 20. stoljeća usmjerio prema fašizmu, talijanski ministar vanjskih poslova, barun Sidney Sonnino, reagirajući na savezničke ekonomske prijetnje, izgovorio je, u hrvatskom prijevodu Ane Badurine: “Trezven smo narod i dobro smo upoznati s umijećem umiranja od gladi”. U srpskom prijevodu Gordane Breberine ta rečenica glasi ovako: “Mi smo umeren narod i dobro nam je poznata veština umiranja od gladi”. Prijevodi su iz dva izdanja iste knjige, dokumentarnog romana Antonija Scuratija “M”. Čiji je podnaslov u prijevodu Ane Badurine “Dijete svojega vremena”, a u prijevodu Gordane Breberine “Sin veka”. Na osnovu prijevoda jedne, premda sudbonosne rečenice, i jednog podnaslova, dala bi se ispisati rasprava o trenutačnom stanju dvaju istih jezika, o ograničenjima koja izvještačeni i nasilni normativistički jezikoslovci stavljaju pred hrvatske pisce i prevoditelje, o bespotrebnoj i iritantnoj ceremonijalnosti normiranog hrvatskog jezika... Ali samo o ovom posljednjem: znate li ikoga tko ne hoda u dva broja manjim cipelama i nije trećerazredni operetni pjevač ili propali kandidat na natječajima za mlade pjesnike, tko na hrvatskom kaže “dijete svojega vremena”, a ne “dijete svoga vremena”. Prekomjerna uporaba dužih oblika posvojnih pridjeva u hrvatskom jeziku poput je Wiehlerovih goblena u kitnjastim pozlaćenim okvirima po zidovima dnevnih soba u jugoslavenskom socijalizmu...