Čovjek lišen slobodne volje prestaje biti čovjekom. Postaje tek ‘naranča na navijanje’, sjajan i dopadljiv predmet, a ustvari samo igračka naokolo razvlačena i od Boga i od vraga ili, kao entitet koji u posljednje vrijeme uspješno zamjenjuje obojicu, od Države, stoji u pismu Anthonyja Burgessa, što je poslužilo kao uvod nekim od kasnijih izdanja najpoznatijeg njegova romana, “Paklena naranča”. Pedeset i osam je godina prošlo otkad je dotad malo poznat britanski pisac, zgrožen stanjem zatečenim u rodnoj Engleskoj nakon povratka s poduljeg putovanja, sjeo i, prema vlastitom kazivanju, u tri tjedna ispisao početnicu ultranasilja, istodobno odu i prijekor rastućoj kulturi nasilja, proboju mladenačke kulture, obožavanju pop glazbe i maloljetničke delinkvencije. Često je u intervjuima isticao kako je ostao osupnut škripcem u kojem su cijelu Englesku držale maloljetničke bande i salvom nasilja koja je preplavila zemlju. Nije to, doduše, bio nov sociološki fenomen; osim tad aktualnog stanja, Burgessa je na pisanje romana potaknula epizoda s kraja Drugog svjetskog rata.
307
prikaza
King vs. Burgess - Are you ready for a bit of the old ultraviolence?
1/4
Četrdeset smo godina čekali na prvi prijevod ‘Dugog hoda’ Stephena Kinga, a sad ga, uz integralnu verziju ‘Paklene naranče’ Anthonyja Burgessa, možemo čitati kao posvetu suvremenom svijetu
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
