Tena Štivičić ima 21 godinu kad piše mladenački iskrenu duodramu ‘’Nemreš pobjeć od nedjelje’’ (1999.). Pojavila se kao drukčiji, optimističniji, urbaniji dramski glas krajem burnih devedesetih, tijekom kojih su se izmjenjivali eskapizam, neoromantizam, euforija, depresija i tjeskoba. Budućnost se otvarala, mirisalo je neko novo doba, iako se objektivno živjelo gore. Nadolazeća tranzicija te svesrdno urušavanje posljedično su pisce i njihove likove doveli do ruba pa se na velika vrata vraćaju monolog i introspekcija. Bilo je važno izraziti temeljni osjećaj svijeta bili mladi pisac u Teatru &TD ili u programu Hrvatskog radija, snažnog promotora domaćeg dramskog pisma. Unutar groteske i ništavila preispituje se komunikacija, no u slučaju Štivičić ona kao da zatvara jednu dekadu te najavljuje u kratkim, fragmentarnim prizorima temu koju smo više puta apsolvirali na televiziji i filmu, no ne baš i u domaćem kontekstu - mladenačka ljubav sa svim zamkama sebičnosti tijekom odrastanja, ali i snažna vjera u happy end.
100
prikaza
Kad apokalipsa vreba sa svakog kuta
1/5
Kulturni centar u Osijeku kao polivalentni umjetnički prostor s premijerom ‘Nemreš pobjeć od nedjelje’, a ujedno i osmim postavljanjem te drame u nas, otvara prostor alternativnoj, komornoj sceni...
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
