Spoj luksuza i sportskog duha, jedinstveni prepoznatljiv dizajn i iskustvo vožnje koje nude samo su neke od kvaliteta koje ističu ljubitelji automobila Alfa Romeo. Njihovom talijanskom šarmu nije odolio ni operni pjevač Ozren Bilušić, koji je već godinama strastveni “alfist”.
Prvak opere Hnk Ozren Bilusic
- Alfama i operi prvo je zajednička Italija. Prije šest godina izjavio sam za jedne novine, a sad ću to ponoviti, da Alfa ima dušu i budi emocije, isto kao i opera. To je velika istina. Nakon što je to izašlo u medijima, odmah me nazvao Agim Skura, tadašnji, sad bivši, direktor marketinga i prodaje Alfa Romea. Iako se nismo poznavali, odmah smo ‘kliknuli’ i družimo se i danas. Pozvao me k njima u salon, dali su mi jednu testnu Giuliju za vikend. Vrlo sam se iznenadio da je nekom u marketingu bitno što piše tamo neki operni pjevač. To je taj neobjašnjivi alfizam. Ne prodaje limene kutijice koje su prijevozna sredstva nego vozilo koje budi emocije. Agim je veliki alfist i možemo satima razgovarati o Alfama. Upoznao sam mnogo ljudi raznih zanimanja i veliki smo prijatelji, a jedina poveznica bila je upravo Alfa. Agim je sad s obitelji redovito na mojim predstavama u HNK, iako više nije u Alfa Romeu - govori nam Bilušić.
Prvak opere Hnk Ozren Bilusic
Kao i prema operi, ljubav prema Alfi Romeo rodila se na prvi pogled, a intrigirale su ga još od djetinjstva.
- Kao i svaki klinac, uzor mi je bio otac. On je vozio BMW, ali je uvijek govorio da Alfa Romeo ima najljepši znak i da su Alfe odlični automobili. Imao sam deset godina kad je otac umro, tako da nisam baš imao prilike raspravljati o tome kako i zašto vozi jednu marku, a divi se drugoj. Krenuo sam i ja tim putem te sam vozio nekoliko BMW-a dok me jedanput nije podsjetilo to što je otac govorio o Alfama. Eto, čista znatiželja, idem probati. Kako kažu, jednom Alfa, uvijek Alfa. Tako je i bilo. Kupio sam prvu i od tada imao deset komada - prisjeća se Bilušić.
Ističe kako ih od ostalih automobila izdvaja prvenstveno dizajn, ali i vozne performanse. Prekrasne su, iznutra i izvana. Kao i kod opere, koja se izdvaja među drugim izvedbenim i glazbenim formama, one se izdvajaju među ostalim automobilima.
- Često slušam viceve o Alfama, ali kad ti vicmaheri sjednu u neku moju Alfu, ostanu bez teksta. Samo im izmami osmijeh. Poklopi ih onaj ‘vau’ efekt - dodaje Bilušić.
Alfa je, kako je znao reći, u njegovoj obitelji ravnopravan član. Ljubav prema ovim automobilima rodila se prije dvadesetak godina, a u njegovoj su se garaži našli modeli Alfa 33 QV, 145QV, 155,164QV, 156, 159, Giulia, Stelvio i dvije MiTo.
- Prvu sam kupio 1998. godine. Tad sam naletio na jednu Alfu 33. Bila je nevoljena, pa sam odlučio vratiti joj sjaj. Boxer motor, zvuk neopisiv. Nakon nekoliko kilometara bio sam zaražen Alfa virusom. To je bio početak - kaže Bilušić.
Iako svaka nova u garaži donosi uzbuđenje, priznaje kako su rastanci od starih znali biti teški.
Prvak opere Hnk Ozren Bilusic
- Imao sam sreće da su sve moje Alfe otišle dalje nekom alfistu. Znao sam da idu u dobre ruke. Uvijek je to bio netko tko zna što je Alfa. Pomislit će netko da nisam baš čist u glavi ako žalim za nekom nakupinom metala, ali da, teški su rastanci. Sin, a sad kći, čak su suznih očiju gledali kako neka Alfa odlazi. No gotovo uvijek već je druga Alfa bila u kući, tako da tuga nije dugo trajala - govori Bilušić.
Dodaje i kako mu je velika želja u garaži imati jednu Misano Blu Giuliju QV.
- Alfin zaštitni znak je crvena boja, ali meni je nekako ova plava Misano izvanserijska. Ne znam zašto, ali ističe svaki detalj temperamentnog dizajna. Dao sam sebi riječ da je sljedeća Alfa te boje. Giulia QV vjerojatno je zadnja ‘prava’ Alfa, u kojoj je rasni V6 benzinski motor s 517 KS. Nažalost, sve više dolazi novo normalno, a to su električne i hibridne Alfa. Treba se osigurati na vrijeme dok ih još ima - smatra Bilušić.
Ljubav prema automobilima traje odmalena, a zbog nje je prvotno upisao strojarstvo.
- Završio sam muzičku školu i prirodoslovno-matematičku gimnaziju u Bjelovaru. Odmalena sam šarafio po biciklima, motociklima, automobilima... Glazba je bila uvijek u našoj obitelji, ili profesionalno ili kao hobi. Ja sam odlučio da je za mene glazba hobi i krenuo sam studirati strojarstvo. Igrom slučaja pozvali su me u Operni zbor kao ispomoć za predstavu ‘Samson i Dalila’ u HNK Zagreb. Kao školovanom muzičaru, HNK je bio (i ostao) hram kulture, vrhunac glazbeno-scenske umjetnosti u državi. Dobiti priliku stati na tu pozornicu do tada je bila neka misteriozna fantazija. Ali, eto, pružila mi se prilika. Nisam puno razmišljao, došlo je do zamjene hobija i posla - kaže Bilušić.
Prvak opere Hnk Ozren Bilusic
U Operu je došao mlad, s 19 godina, a kako je u ranijim intervjuima otkrio, za sve je zaslužna sestra Alica. Kad je došao iz Bjelovara u Zagreb studirati strojarstvo, ona ga je odvela u zbor crkve sv. Marka, Cantores sancti Marci. Prvi susret s operom bio je ljubav na prvi pogled i doživljaj koji se ne može opisati. Nakon završene prirodoslovne-matematičke gimnazije i Srednje glazbene škole Vatroslava Lisinskoga (klarinet), upisuje studij pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, u klasi profesorice Snježane Bujanović-Stanislav. U Operu HNK u Zagrebu kao zborski pjevač epizodist primljen je 1995. godine, a 2004. godine postao je solist Opere.
- Mo. Kranjčević, tadašnji ravnatelj Opere, pružao je mladima šanse. Vrlo mnogo mladih kolegica i kolega tad je dobilo priliku. Tako sam i ja dobio priliku, osim u zboru, probati manje uloge, i tako je počelo. Danas, nakon 30 godina u HNK, gledam kao da se sve ponavlja. Ponovno mladi pjevači dobivaju šanse. Ima ih stvarno puno i izvrsni su. Užitak je s njima dijeliti pozornicu. Nisu se odjednom sad stvorili nego su dobili šansu. Na tome skidam kapu intendantici Ivi Hraste-Sočo i ravnateljici Opere Željki Barišić Pulig - ističe Bilušić.
U zboru su ga prvo stavili u baritone, a poslije u basovsku dionicu. Prve uloge također su bile basovske, ne samo Ferrando nego i Dosifej u “Hovanščini” Musorgskog, Kralj u Verdijevoj “Aidi” ... U HNK je nastavio pjevati kao bas bariton. Iza njega su deseci uloga, kako u zagrebačkom HNK tako u Operi Mississauga u Kanadi, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, HNK Split i u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”.
- Mislim da mi nije promaknula niti jedna opera koja mi je draga, ali bih volio ponoviti neke naslove. Možda bih volio neke druge uloge u već otpjevanim operama. Primjerice, u ‘Borisu Godunovu’ pjevao sam Varlaama, a do penzije bih se volio pojaviti na sceni kao Boris Godunov - kaže Bilušić.
Njegov fah su buffo, komične uloge, ali voli se naći i u ulogama ubojica, zločestih i opasnih tipova.
Prvak opere Hnk Ozren Bilusic u ulozi Papagena u operi Čarobna frula
Prvak opere Hnk Ozren Bilusic
- Teško mi je reći prema karakterima, ali, recimo, ovi ‘starci’, tri Dona i Stanac, sigurno bi imali neki Spider (kabriolet), Paolo sigurno 8C, a Papageno 159 karavan s nekim 1,9 dizelskim motorom - kaže Bilušić.
U punom su jeku i pripreme za “Werthera” Julesa Masseneta, koji će u zagrebačkom HNK premijerno izvesti krajem veljače. Druga operna premijera donosi još jedno uglazbljenje književnog djela. “Werther” je skladan prema romanu “Patnje mladog Werthera” Johanna Wolfganga von Goethea, jednom od kapitalnih djela svjetske književnosti. Taj epistolarni roman iz 1774. odmah nakon objavljivanja postigao je takav uspjeh kakav nije ponovilo nijedno književno djelo nakon njega. Mladi ljudi počeli su se poistovjećivati s Wertherom, odijevati se poput njega u plavi frak i žuti prsluk te uživati u ljubavnoj boli i patnji, koja će uskoro postati Weltschmerz, svjetska bol, jedno od stožernih obilježja romantizma, a cijelo razdoblje poslije će se nazvati Sturm und Drang (Oluja i zanos), prema drami Friedricha Maximiliana von Klingera iz 1776.
- Sad smo već u fazi režijskih proba i ide nam vrlo dobro. Prije nekoliko mjeseci počela je priprema uloge. Opera se izvodi na originalu (francuski jezik), pa je, osim učenja uloge, memoriranja nota i teksta, trebalo mnogo truda za pravilan izgovor - otkriva Bilušić, koji će se naći u ulozi načelnika.
Kao i roman, opera “Werther” Julesa Masseneta, jednog od najvećih francuskih opernih skladatelja svojeg vremena i majstora orkestracije, skladana 1887. na libreto Edouarda Blaua, Paula Millieta i Georgesa Hartmanna, govori o teškim unutarnjim previranjima mladića Werthera, kojeg razdire bol prema kreposnoj Charlottei, što ga naposljetku dovodi od okončanja vlastitog života. Libreto dosljedno prati radnju romana, uz poneke ustupke opernim konvencijama. Tako se kao protagonisti izdvajaju samo Werther i Charlotte, čiji je brak s Albertom tek dužnost zbog dana obećanja. Opera “Werther” koprodukcija je s kazalištem Carlo Felice iz Genove. Dirigentsko vodstvo ponovno preuzima šef dirigent Opere Pier Giorgio Morandi, a redatelj, scenograf i kostimograf bit će Dante Ferretti.
- Načelnik zapravo ne spada niti u buffo niti u zločeste i opasne tipove. Možda se kod nas u zadnje vrijeme za načelnike veže takva podjela, ili su smiješni ili su opasni. Šalu na stranu, ovaj načelnik, imenom Le Bailli, obiteljski je čovjek, ima osmero djece i nedavno mu je umrla supruga. Iznenadna i vrlo teška situacija ga je snašla. Dvije najstarije kćeri pomažu mu oko brige i odgoja ostale mlađe djece - otkriva Bilušić.
Kao i kod uloga, kaže, teško mu je izdvojiti jednu najdražu Alfu, a osjećaj na pozornici i za volom je, kaže, podjednak.
- Apsolutno je adrenalin gotovo podjednak. Kad izađete pred 700, 800 ili 1500 ljudi, pogura vas zvuk orkestra, moćan zvuk zbora, taj adrenalin, taj osjećaj je kao i kad zaurla moćan zvuk, recimo, Alfina motora V6 Busso. Ne kažu bez veze da je zvuk tog motora čista simfonija - ističe Bilušić. Napravio je tako cijeli krug između posla i hobija, a strast prema “limenim ljubimcima” je ostala. Ljubav je prenio i na sina Bornu, koji je s njim od malih nogu išao na susrete Alfi u klubu Cuore Sportivo Hrvatska.
- Nekad smo imali manje vremena, a više smo se nalazili. U doba Covid krize iz poznatih razloga sve je to stalo. Nismo se mogli sastajati, susreti se nisu održavali i sad će trebati puno vremena da neki novi klinci povuku neku novu ekipu - zaključuje Bilušić.
