Kafkijanska parabola o besmislu totalitarizama braće Strugacki

Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kad je Sovjetski Savez pod bezličnim birokratom Leonidom Brežnjevom dosegao vrhunac svoga globalnog utjecaja, ili barem privid tog vrhunca, sovjetski pisci znanstvene fantastike Arkadij i Boris Strugacki dovršili su svoj 12. roman. Braća Strugacki u to su vrijeme bili na vrhuncu svoje kreativnosti i popularnosti, osobito nakon što je 1972. objavljeno njihovo najpoznatije djelo “Piknik pokraj puta”. Iako su tad diljem sovjetskog bloka slavljeni kao najveći majstori žanra, svojevrstan “komunistički” odgovor na anglo-američku dominaciju svjetskim ZF-om - čime su si osigurali određenu razinu imuniteta od političkog progona - ipak su zaključili da postojanje svog novog romana trebaju zadržati u tajnosti, čak i pred najbližim prijateljima. Roman “Ukleti grad” - kafkijansku parabolu o besmislu totalitarizama - pisali su gotovo pet godina, a kad su ga 1975. napokon dovršili, ostavili su ga u rukopisu u ladici svog pisaćeg stola. Roman je napokon objavljen petnaestak godina kasnije, uoči pada Berlinskoga zida, u - kako će se kasnije pokazati - kratkotrajnom razdoblju u kojemu je rusko društvo povjerovalo u zapadnjačke liberalne vrijednosti. Najfilozofskije od svih njihovih djela, “Ukleti grad” je jedinstvena pojava u opusu braće Strugacki - ne referira se ni na jedan drugi njihov roman ili priču i nije dio nijednog drugog njihova fantastičnog svijeta - što je inače uobičajena pojava u ZF-u. Arkadij i Boris to su napravili s dobrim razlogom: “Ukleti grad” izrazito je politički subverzivan roman koji znanstvenu fantastiku koristi tek kao okvir za iznošenje njihova filozofsko-političkog svjetonazora, ne osobito popularnog u okruženju u kojemu su živjeli. Godinama kasnije ustvrdili su da je riječ o njihovu najboljem romanu, a to su mišljenje u međuvremenu prihvatili i brojni njihovi obožavatelji diljem svijeta. “Ukleti grad” nedavno je napokon objavljen i na hrvatskom u prijevodu Ulle Antalos i izdanju zagrebačkog nakladnika Hangara 7.