Kao što je Leonard Cohen volio nesavršenstvo svijeta, tako je i njega svijet volio nesavršenog

Planetarno obožavanje Leonarda Cohena, kanadskoga glazbenoga karizmatika i melankoličnog pjesničkog maga, ne prestaje. Sjetni trubadur, kako su ga zvali, svojom je muzikom i stihovima kod svojih obožavatelja uspio dotaknuti onaj lomljivi i krhki dio ljudske nutrine. Često je sam govorio o svojim umjetničkim ograničenjima, svjestan da rasponom svog hrapavog baritona mnogo toga ne može otpjevati. No kao što je on volio nesavršenstvo svijeta, tako je i Cohena svijet volio nesavršenog, zbog njegove emotivnosti, jedinstvenosti, karizme, produhovljenosti, elegancije, stihova koji bude suosjećanje. Za svoga života objavio je četrnaest studijskih albuma, deset knjiga poezije i dva romana. Njegove su pjesme, kao “Hallelujah”, “Suzanne”, “So Long Marianne”, “Dance Me to the End of Love” i mnoge druge, postale prepoznatljivi glazbeni klasici. Iako ga svijet poznaje kao glazbenika, o Leonardu Cohenu je njegov sin Adam rekao: “Moj otac je prije svega bio pjesnik”. Posvuda je sa sobom nosio male bilježnice zapisujući stihove, ostavljajući ih po džepovima i ladicama. Jednom je Adam Cohen, tražeći u zamrzivaču tekilu, našao očevu zamrznutu i zaboravljenu bilježnicu! Prije smrti 2016. godine, znajući da se bliži kraj, Leonard Cohen je mjesecima intenzivno radio na svojoj posljednjoj knjizi, u koju je uvrstio neobjavljene pjesme, uglazbljene stihove, zapise iz dnevničkih bilježnica, svoje crteže (autoportrete)… Objavljeni izbor sadrži pjesme koje se bave temama ljubavi, smrti, duhovnosti, politike, odnosa sa ženama, s duhovnim figurama i učiteljima. Cohen piše jednostavno, razumljivo, pripovjedno, vezanim i nevezanim stihom. U fokusu njegova pisanja uvijek je emocionalni doživljaj.