Kad se čita novi roman britanske književnice Susanne Clarke, autorice mega uspješnog romana “Jonathan Strange&Mr. Norrell”, u njemu se raspoznaju konture “Sobe”, priče o zatočeništvu i zlostavljanju, iz pera britansko-kanadske autorice Emme Donoghue, s primjesama borgesovske fantastike. U “Sobi” nema fantastike, no bavi se zatočeništvom na neuobičajeni način, izmaštavajući da zatvor predstavlja cijeli svijet te se tako kroz maštu ostvaruje žuđeni bijeg. Ipak, nešto kompleksnije retke na tu temu ispisuje Susanna Clarke u “Piranesiju”, s nekoliko ideja u fokusu. Trebat će malo strpljenja da priča zaživi kod čitatelja, ali kad se doista nađe unutra, svidjet će mu se. Priča je to o beskrajnim labirintima i dvoranama koje nastanjuju kipovi. Tamo su dva živuća muškarca i trinaest mrtvih osoba. Priču pripovijeda jedan od živućih muškaraca, 30 i nešto godišnjak, kojemu je nadimak Piranesi, prema talijanskom arhitektu i arheologu iz 18. stoljeća, Giovanniju Piranesiju, poznatom po crtežima imaginarnih zatvora. Piranesijev glas, a donekle i um, su dječački. Svijet promatra bezazleno, no sa znatiželjom.
156
prikaza
Kaotično mjesto iz kojeg je magija iscurila u podzemni svijet
1/3
Usamljenost, nestabilnost sjećanja, manipulacija, trauma, traganje za smislom, moć drevnog znanja, postajanje drugog svijeta - sve to je utkano u tkivo narativa romana ‘Piranesi’ Susanne Clarke
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
