”Divlji konj” Božidara Prosenjaka u sjećanju je kao začudna, filozofijska lektira čije su religijske poruke tijekom tinejdžerskog bunila u sjeni metafora, prostranstava, žuđene divljine i neprihvaćanja nametnutih društvenih okvira. Animalistički roman s poukom prati odrastanje i duhovno sazrijevanje mladog, razuzdanog ždrebeta koje će u djetinjstvu s prvim majčinim odbacivanjem doći u prvi sukob s okolinom. Osamostaljenje i otpor prema pitomome stadu, stalna potraga za sobom i srećom izvan već poznatog, dovodi ga do niza razočaranja, gubitaka, neostvarenih ljubavi, patnje i poniženja. Jasna pripovjedna linija puna općih mjesta koja će se kretati od snažne simbolike do posljedično obraćenja, pronalaženja smisla u ljubavi i obitelji, u kazalištu je nerijetko na skliskom terenu jer zahtijeva potpuno novo dramsko tkanje izvan prozno zadanih, nešto duljih monologa i dijaloga.
150
prikaza
Kazališna kritika: Bez viška riječi ‘Divlji konj’ imao bi srce
1/3
Univerzalnoj, svevremenoj priči u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku pristupaju sa zadanim polaritetima, vidljivo odvajajući pripovjedni i vizualni dio
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
