Veliki Frank Capra jednom je rekao: “Ne prati trendove, stvori ih”. U domaćem dramskom pismu tijekom zadnjeg desetljeća s mogućnostima rezidencijalnih programa, tematskim projektima i općenito birokratiziranjem kulture u cjelini dobili smo ono što je Albert Camus u govoru povodom dobitka Nobelove nagrade 1957. davno predvidio - kulturu koja je čovjeku sve bezvrednija. Dramsko pismo Dine Pešuta tako se našlo ne samo u procijepu generacija, onih koji su poznavali život bez interneta i onih kojima je granica privatnosti s tim istim internetom zamućena. Našlo se u procijepu generacija pisaca koji su nekoć redovito zadržavali odmak, a danas su toliko druželjubivi i prisutni da se pitamo je li ta njihova “razbarušenost” samo još jedno poigravanje s pozicijom žrtve u svojoj biografiji ili je pak riječ o nekim novim, ambicioznim generacijama koje izvrću davno postavljena pitanja te sebe stavljaju u središte fluidne, queer (auto)fikcije.
206
prikaza
Ambiciozne generacije ispisuju završno poglavlje dekadencije u Pešutovim 'Dramama'
1/3
U biblioteci Mansioni Hrvatskoga centra ITI tako uz bok Mate Matišića, Tomislava Zajeca, Elvisa Bošnjaka, Ivora Martinića, Ivana Vidića, Lade Kaštelan i Nine Mitrović odnedavno možemo čitati i 'Drame' Dina Pešuta
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
