Cjelokupno pjesništvo Andriane Škunce, skoro sve njezine pjesme, imaju svoj fizički izraz, svoju tjelesnu gestu: hodanje. Te slike uobličene riječima, zbivanja, bljeskovi prošlosti, formatirani su u korake, u kratke i polagane oblike, čovjeku najsvojstvenije. Ona pješači preko Paga, otoka čuvenog po svojoj kamenoj golotinji, i tako stvara pjesme. Naravno, otok ne opisuje. Opisivanje je zbog nekog razloga trajno prezren književni način. Nitko više ništa ne opisuje, ne daj Bože. Opisuju samo slabi pisci u prikazima i kritikama svojih strogih kritičara. Inače, zašto bi i kome bi išta bilo opisivano? Imamo, valjda, filmske i fotografske kamere, pa nam ne trebaju opisi. Nema današnji čovjek vremena da bi čitao ili slušao nečije opise. Andriana Škunca Pag pretvara u tekst. To onda nije opis. Pritom, Pag je objektivni korelativ jednoga unutrašnjeg svijeta, Pag je objektivni korelativ unutrašnjeg svijeta koji pješači po Pagu. I nisu Škuncine pjesme portret Paga nego je Pag Škuncin portret. Portret je stariji od modela.
210
prikaza
Knjiga mjeseca - Adrijana Škunca: 'Otok zrcalo riječi'
1/3
To su vrlo kratki prozni tekstovi. Taman toliko kratki da u njih staje ono što čini jedan ljudski korak, ili nekoliko jasno sinkopiranih koračaja
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
