Sumorna i iznimno pitko ispripovijedana priča koja, iako ogrnuta plaštem krimića, govori o svemu onome što zbiva oko jednog ubojstva, dok sam zločin, nerazumljiv i strašan poput iskonskog zla, ostaje tek statični pokretač priče koja se otima i ima vlastiti put. Važno je istaknuti lakoću pripovijedanja jer ona je forte "Mater Dolorose". Pavičić čitatelja uvlači u roman "lažno se predstavljajući" kao klasični noir pripovjedač, ali ga onda odvlači u sve rukavce slomljenih sudbina, moralnih dvojbi svakodnevice i u lažne izbore likova koji ustvari i nemaju nikakvog izbora. Definitivno jedan od najboljih socijalnih romana, iako je i to preuska klasifikacija, napisanih u Hrvatskoj, iako se čini da mu to ni u jednom trenutku nije ambicija.
Djevojka iz ugledne splitske liječničke obitelji nađena je ubijena i silovana u napuštenoj tvornici u predgrađu Splita. Daleko od blještavog povijesnog centra grada po kojem lutaju horde posljednjih ovogodišnjih turista. Već na početku svima je jasno tko je ubojica, iako Pavičić ostavlja zrno mogućnosti da bi se negdje dalje u romanu mogao dogoditi veliki zaokret, ali ne zato da bi čitatelja držao u neizvjesnosti, a onda ga iznenadio složenim logičnim nizom dostojnom Sherlocka Holmesa, nego kako bi svojim likovima ostavio sitnu nadu, mogućnost da sami sebi lažu, kako možda nije istina ono što im se tako jasno pokazuje pred očima. Baš onako kako i mi, doduše u mnogo benignijim stvarima od brutalnog ubojstva, sami sebe lažemo kad se nađemo pred neshvatljivim crnilom. Put od nade do otkrića i nošenja s tim otkrićem iznimno je kratak, ali sve ono što se u njima zbiva složeno je i duboko te ljudski razumljivo. "Mater Dolorosa" počiva na pričama triju likova - policajca Zvone, ubojičine sestre Ines i Katje, ubojičine majke, a kroz njihove priče ocrtava se cijeli grad, cijelo društvo, njegove gnjile i neizlječive točke. Ta pozadina koja bubnja i huči iza same priče, ta kulisa, toliko je stvarna i istovremeno uvijek i samo u službi priče, iako bi seciranje društva povlaštenih i odbačenih bez mnogo teškoća mogla biti glavna stvar romana. Pavičić vješto izbjegava tu klopku didaktičkog moraliziranja i pušta svoje likove da sami pričaju svoje istine i zablude.
Iako je roman napisan iz perspektive triju likova, kroz njih se ocrtava galerija karaktera gotovo cijelog društva, uz omiljeni Pavičićev motiv (kojim se izravno ili neizravno bavi u gotovo svim svojim romanima) - raspad i degradacija nekadašnje niže srednje klase. Onih koje bismo posprdno mogli nazvati malograđanima, a koji su ustvari kičma, srce i pluća društva. Ovaj motiv, iako je naizgled banalan i didaktički, ustvari je veličanstvena stvar u Pavičićevu pripovijedanju. Istovremeno govori o nekim sasvim pojedinačnim sudbinama koje je pojela velika i mala povijest te je ogledalo svih promjena i strahota kroz koja prolazi društvo. Ista je stvar s eksterijerima - propale tvornice, rastavljene i svedene na kosture nekadašnjih ekonomskih arterija grada, kvartovi koji su nekad bili glasnici svijetle budućnosti, a sad sivi, devastirani i besperspektivni, iz kojih je izvučeno i degradirano sve ono što je trebalo život činiti ljepšim, a tu neku neodređenu budućnost svjetlijom. Nije zgorega ponoviti kako se taj motiv provlači kroz sve njegove romane, ali nikad ili gotovo nikad ne iskače iz okvira same priče, nikad se ne nameće kao glavna stvar, nikad nije šablonski, nego je uvijek u pozadini kao kulisa u kojoj se priča događa. U "Mater Dolorosa" više nas zanimaju sudbine samih likova, njihove priče, nego sama glavna nit pripovijedanja koja ih povezuje.
Ono što je u romanu iznimno vrijedno je lik ubojice koji ustvari i nema svoju priču, nego je ocrtan kroz priče njegove majke, sestre i inspektora koji istražuje ubojstvo. Možda i najstrašniji ubojica koji se pojavio na stranicama hrvatske književnosti - bezličan, običan, nezainteresiran, nevidljiv, svakodnevan. Netko tko svaki dan sjedi pored nas u kafiću, pozdravlja nas na stubištu, stoji ispred nas u redu u trgovini. Banalan, kao što je lice zla banalno. Zastrašujuće. U šupljinama priča koja se dotiču ubojice, u onom neizrečenom, izvire prava strahota, jer u toj neizrečenoj priči može biti priča svakoga od nas. Tim više što se Pavičić, odnosno njegovi likovi, ni u jednom trenutku ne dotiču niti mogu proniknuti u motiv zločina. Čineći ga s jedne strane nečim običnim, a ta običnost ga čini nevjerojatno strašnim. Neshvatljivim. A sve ono što je neshvatljivo mnogo je gore i stravičnije nego nešto, ma kako strašno bilo, što možemo razumjeti.
Sami likovi - sestra, majka i inspektor - stiješnjeni su između onoga što znaju, između onoga što mogu učiniti i nemogućnosti da išta učine. Da nije pretenciozno, rekao bih da su poput likova grčkih tragedija. Ali nisu, obični su, svakodnevni, imaju slične probleme, strahove i nade poput nas te odbijanje djelovanja, čime i sami sudjeluju u zlu, čini se kao jedina mogućnost koja im je ostala. Uz mogućnost bijega koji se svakome od njih također čini nemogućim ili barem nemogućim na duge staze.
Iako je odbijanjem da ubojici da riječ, da ga na bilo koji način objasni, Pavičić postigao mnogo jači efekt, priču učinio stvarnijom i jačom, prava je šteta što nije ušao u likove roditelja žrtve. Oni su s one druge strane nekadašnje srednje klase, oni koji su uspjeli, koje sudbina, sve do trenutka gubitka kćeri, nije zgazila, nego su oni bili ti koji su marširali skupa s velikom i malom poviješću. Njihov slom bio bi iznimno zanimljiv, pogotovo ispričan zajedno s pričama majke, sestre i inspektora. Ali dobro, roman bi tad možda otišao u nekom sasvim drugom smjeru, a tu je i mogućnost da se time pozabavi u nekim budućim romanima.
Lik majke gotovo je savršen u svoj svojoj veličanstvenosti i grozoti. Istovremeno je i monstrum i svetica, i mučenica i mučiteljica.
Iako su mnogi motivi, pa i sami likovi, slični motivima i likovima drugih Pavičićevih romana, ono što ovaj roman čini drugačijim jest nedostatak bilo kakve, opet ti Grci, katarze. Nema nikakvog sretnog kraja, nikakvog odrješenja, nikakve naznake da će se nešto promijeniti ili biti bolje. Naprotiv, čini se da je zatvoren tek jedan krug i da uskoro kreće sljedeći. Još sumorniji i mračniji.
