Ustaški derneci po periferiji nisu rijetkost, nego nešto potpuno normalno i uobičajeno

Knjiga Dubravke Ugrešić, pa makar se ona rastezala na samo 52 stranice i makar govorila o opskurnoj temi poput toplica, pravi je mali događaj za one koji revno prate domaću književnu produkciju. Ova fotomonografija doista je nekonvencionalno izrađena, s francuskim uvezom, finim papirom, pažljivim dizajnom koji potpisuje Damir Gamulin Gamba, mirisom kakav su nekoć imale knjige, ali ga više iz nekog razloga nemaju te popratnim fotografijama Davora Konjikušića koje vas vode u sva ta mjesta o kojima autorica govori, provinciju koja je nekoć bila živa, a danas kao da spava. Treba istaknuti da bi, s obzirom na to da autorica prolazi kroz neka od poznatijih lokalnih toplica, poput onih u Topuskom ili Daruvaru, bilo dobro da uz fotografije stoji gdje su snimljene, kako bi oko koje ih promatra znalo što gleda. Konjikušićeve fotografije prikazuju interijere i eksterijere toplica i hotela smještenih uz njih, najčešće u zimskim uvjetima ili u predvečerje, zbog čega krajolik djeluje ogoljeno i napušteno. Motivi variraju od praznih predvorja hotelskih kompleksa, s ponekim starcem koji sjedi i čeka, pa do zabundanih ljudi koji pored dominantno betonskih eksterijera djeluju nesretno i otuđeno. Doručci i ručkovi djeluju skromno, kao da su zalutali iz nekog drugog vremena, dok prazne restoranske hale ne obećavaju zabavu.