Na početku glazbeno-scenskog performansa "Riot Days", Maša Aljohina, članica ruskog punk-kolektiva Pussy Riot, uzvikne: "A što je s revolucijom?", čime postavlja ton aktivističkom komadu temeljenom na njezinoj istoimenoj knjizi i nudi nagovještaj moralnih imperativa skupine mladih ruskih disidentica koje su postale svojevrsne ikone borbe za slobodu i ljudska prava suvremene Rusije. U veljači 2012.
Aljohina je zajedno s Nadeždom Tolokonikovom i Ekaterinom Samucevič uhićena i potom osuđena na dvogodišnju zatvorsku kaznu zbog "remećenja javnog reda i mira, počinjenog s ciljem poticanja vjerske mržnje od strane skupine osoba u organiziranom dosluhu". One su se, zajedno s još dvije članice grupe, maskirane popele na oltar u moskovskoj katedrali Krista Spasitelja i izvele glazbenu punk molitvu: "Marijo, majko Božja, otjeraj Putina".
Svijet je tad prvi put čuo za skupinu mladih žena okupljenih u Pussy Riot, feminističku punk-rock platformu otpora ruskom patrijarhatu i vladajućem sustavu na čelu s karizmatičnim autoritarnim vođom Vladimirom Putinom.
Maša i Nadežda su kaznu odslužile te su čak, ciničnim pomilovanjem Putina osobno, iz zatvora puštene ranije. Maša je nakon toga napisala knjigu u kojoj se izmjenjuju stihovi, transkripti pravnih dokumenata i dijelovi njezina dnevnika, a Pussy Riot u međuvremenu su postale globalni fenomen. Djevojke su znale iskoristiti hype trenutka. Između ostalog, bile su posebne gošće u Netflixovoj seriji "Kuća od karata" i na koncertu Madonne.
Dio materijala snimljenog tijekom subverzivne "punk molitve" u glavnom hramu Ruske pravoslavne crkve zagrebačka je publika imala prilike vidjeti u ponedjeljak u Kinu Tuškanac, u sklopu gostovanja Pussy Riota na 16. Human Rights Film Festivalu, gdje su Maša, Kot, Saša, Kiril, Nastja i Max izveli "Riot Days". Riječ je o aktivističkom performansu uobličenom u adrenalinsku kombinaciju muzičkog teatra, jazz-punk recitala i videoprojekcija, koji kronološki prati.
Praćeni zvucima electro-punka i saksofona, članovi skupine na pozornici deklamiraju tekstualne fragmente "službene historiografije" - dijelove policijskog zapisnika, novinskih izvješća i govora Putina ili patrijarha Kirila, a s time se izmjenjuje "punk-verzija" povijesti - Mašina razmišljanja i reminiscencije tijekom utamničenja te političke parole njezinih ključnih estetskih i političkih "mentora".
Performans je lišen svake pretencioznosti, jer znamo da je riječ o istinitoj priči: ta mlada djevojka koja upravo stoji pred nama provela je gotovo dvije godine u neljudskim uvjetima zatočena na sjeveru Rusije. Pokušali su je učiniti bogaljem, kaže, ali ona je iz zatvora izašla još jača i odlučnija.
Iz zatvora je izašla i kao globalni celebrity - u međuvremenu je zajedno s Tolokonikovom postala ikona raznih "demokrata" i "anarhista" diljem svijeta, uzor pokreta za ljudska prava, household name u intelektualnim ljevičarskim salonima. Njihovu statusu nije odmogla ni činjenica da je riječ o dvije privlačne mlade žene.
Tijekom jednoipolsatne izvedbe "Riot Daysa" o tome, međutim, nećemo saznati ništa, kao što nećemo ništa saznati ni o tome da ostale članice Pussy Riota - koji je nastao kao feministički kolektiv izrastao iz ideološke borbe protiv autoriteta i hijerarhije bilo koje vrste - nisu sasvim blagonaklono gledale na novostečenu svjetsku slavu dviju heroina.
U otvorenom pismu objavljenom nakon što su Nadežda i Maša nastupile zajedno s Madonnom na koncertu Amnesty Internationala u Brooklynu, anonimne članice punk-kolektiva podsjetile su da se maskiraju jer se protive "samoj ideji korištenja ženskog lica kao zaštitnog znaka za promociju bilo čega". "Anonimne smo jer želimo prosvjedovati protiv bilo kakvog kulta ličnosti, protiv hijerarhije koja se zasniva na izgledu, dobi ili nekom drugom vidljivom društvenom atributu", napisale su.
Ipak, Aljohina i Tolokonikova nisu krive jer su postale slavne, a kad su već globalno prepoznatljive, nema ništa loše u tome da se svojom slavom koriste kako bi upozorile na kršenja ljudskih prava - u Putinovoj Rusiji vjerojatno im neće uzmanjkati posla. Nesporazumi unutar kolektiva u međuvremenu su izglađeni i Pussy Riot je nastavio svojim političkim akcijama na sebe navlačiti bijes autoriteta - nismo zaboravili njihove akcije na Olimpijskim igrama u Sočiju i u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva u Moskvi.
U kontekstu laži i represija Putinova režima, borba za istinu za njih je stvar života ili smrti jer, kao što Aljohina kaže u svojoj knjizi: "Otpor lažima gradi slobodu". Nakon pomilovanja Maša zaključuje da je ono potrebnije Rusiji nego njoj samoj. Rekli su joj: "Slobodni ste!". Na kraju performansa, zureći čvrsto u publiku, ona postavlja ključno pitanje: "A jeste li slobodni vi?".
Iako pažljivo strukturiran tako da izbjegne ikakve sentimentalnosti koje bi se mogle povezati s njezinim vlastitim mučeništvom - jer Maša Aljohina i Nadežda Tolokonikova svakako su moderne mučenice - "Riot Days" ključnu poruku možda nalazi upravo u jednom vrlo osobnome momentu - u trenutku kad Maša, dok je u policijskom vozilu sprovode prema zatvoru, promatra pješake na ulici i misli: "Kad izađem, i ja ću biti pješak".
