Početkom ove godine na snagu je stupio novi Zakon o Hrvatskoj gospodarskoj komori, prema kojem većina nakladnika i knjižara više nisu obvezni plaćati članarinu HGK, ali se mogu odlučiti za njeno dobrovoljno plaćanje ako procijene da im to donosi neke dodatne koristi (servisne usluge HGK i sl.) u odnosu na opciju članstva bez plaćanja članarine. Iz perspektive malih nakladnika i knjižara, skok s dosadašnjih 504 na 1800 kuna godišnje članarine i nije baš neka primamljiva opcija, osim ako i HGK i Zajednica nakladnika i knjižara (ZNK) bitno ne unaprijede svoj dosadašnji opseg djelovanja i katalog pružanih usluga.
Podsjetimo se, ZNK pri HGK je inicijalno nastala iz Zagrebačke gospodarske komore te je krajem 1990-ih prerasla u nacionalnu, krovnu asocijaciju knjižarske i nakladničke industrije. Prije desetak godina brojila je (barem na papiru) dvjestotinjak članica, iako je tad njih tek trećina koliko-toliko aktivno djelovala u radu Zajednice (dolazilo barem na godišnje skupštine). Od njenih prvih početaka, prvenstveni zadatak ZNK bio je bavljenje problematikom nakladničke i izdavačke te knjižarske djelatnosti i poticanjem njihova razvoja, fokusirajući se na tri grupe aktivnosti: na promjenu zakonodavstva u vezi poboljšanja stanja nakladničke djelatnosti i knjige, na usklađivanju međusobnih odnosa u grafičkoj, izdavačkoj i knjižarskoj djelatnosti i sudjelovanju i organizaciji sajmova knjiga. U ovom zadnjem ZNK je bila i najuspješnija, nažalost.
Unatoč sad već 25-godišnjem radu, ZNK nije nikad zaživjela kao profesionalno organizirani cehovski predstavnik onih koje bi trebala zastupati, jer je zapravo od početka bila zamišljena kao koordinacija više djelatnih udruga iz područja knjižnog sektora, a ne kao jedini sveobjedinjujući entitet ("svi rogovi u istoj vreći"). Ali novi Zakon o HGK i njegova provedba mogli bi promijeniti dosadašnji organizacijski model strukovnog organiziranja hrvatskih nakladnika i knjižara. Budući da je plaćanje članarine HGK sad postalo dobrovoljni izbor većini dosadašnjeg članstva, uskoro će se vidjeti koliki je omjer onih koji su se odlučili na plaćanje članarine HGK, odnosno koliko njih zadržava status člana HGK i ZNK bez plaćanja članarine. Ili preciznije - koliko će ih od njih trenutačno oko 150 zadržati pravo glasa i odlučivanja. Jer, iako se još očekuje tumačenje Upravnog suda, ide se prema tome da će mogućnost biranja u tijela ZNK i odlučivanja te konzumiranje nekih pogodnosti (npr. na sajmovima koje u sklopu HGK suorganizira ZNK ili u sklopu akcija kao što je npr. online akcija "Knjiga svima i svuda" za koju je ZNK izgradila dodatnu promotivnu web platformu) biti povoljnije samo onim članicama ZNK koje će plaćati članarinu HGK. "Neplatiše" članarine moći će sudjelovati u radu ZNK, ali bez prava odlučivanja i bez prava da budu birani za predsjednika/cu ili u npr. Vijeće ZNK, koje samostalno donosi odluke (naravno, u skladu sa Statutom ZNK) i u najvećoj mjeri kreira politiku i stavove ZNK između dvije izborne skupštine.
Zajednica nakladnika i knjižara se sve ove godine pojavljuje i kao partner u razgovorima s Ministarstvom kulture i medija i Ministarstvom znanosti i obrazovanja o pitanjima potpore knjižnoj branši i statusu knjige u društvu. Međutim, ako mnogo dosadašnjih ravnopravnih članica ZNK zbog neplaćanja članarine HGK ostane bez prava glasa (i mogućnosti utjecanja na bitne odluke unutar ZNK), tad će ZNK u još većoj mjeri predstavljati interes uglavnom onih financijski najmoćnijih nakladnika i knjižara, čiji interes se nerijetko (povijest pokazala!) ne poklapa s interesima manjih igrača (i obratno). No možda se zato dogodi da se iz tog razloga upravo "mali" napokon počnu međusobno strukovno-interesno udruživati izvan HGK, voditi samostalno svoje pregovore s npr. Ministarstvom kulture i medija, sve dok se ZNK ne transformira u ono što je prvotno trebala i biti - koordinacija više različitih raznorodnih udruženja nakladnika i knjižara.
