Točno je pola stoljeća prošlo od premijere filma "2001: Odiseja u svemiru" vizonarskog redatelja Stanleyja Kubricka. Jedan od najutjecajnijih filmova ikada, redovito pri vrhu svih ljestvica važnih i revolucionarnih filmskih ostvarenja prvi je pravi SF film kojim je Kubrick otvorio vrata svima ostalima - od "Ratova zvijezda" pa do "Aliena". No, piše Nicholas Barber za BBC, usprkos redateljevoj fascinaciji svemirom, tehnologijom i izvanzemaljskim životom Kubrick se u "Odiseji", kao i u satiri "dr. Strangelove", zapravo bavi - čovjekom.
Iako je najhumaniji lik u "Odiseji" umjetna inteligencija HAL, koja na kraju mnoge košta glave, Kubrick tematizira sudbinu i evoluciju čovjeka. Mnoge su stvari iz "Odiseje" - od monolita do regresije u fetus - otvorene za interpretaciju, a tako je autor i htio.
"Slobodno spekulirajte o filozofskom i alegorijskom značenju filma. Ne pada mi na pamet davati neke "upute" za čitanje filma, neka se svaki gledatelj zapita što je u filmu vidio", rekao je sada već pokojni Kubrick u intervjuu 1968. Scenarij je četiri godine pisao uz bok legendarnom piscu Arthur C. Clarkeu, čija je kratka priča "The Sentinel" Kubricku bila temelj na kojem je gradio "Odiseju".
Enfant terrible svijeta režije povučenog je pisca uspio nagovoriti da sa Šri Lanke, gdje je živio, dođe prvo u New York, a onda u Englesku. Mjesece je Kubrick proveo čitajući o astronomiji, tehnologiji i antropologiji, a savjetima mu je pomagao i Carl Sagan.
Iako je iz filma izbacio sve što je bilo očito - htio je da se djelo doživi na podsvjesnoj razini - vidljivo je kako je i "Odiseja", poput mnogih njegovih filmova, jedan pomalo pestimistični anti-ratni, anti-autoritetni film.
"Dr. Strangelove" i "Odiseja" su, na površini, različiti koliko mogu biti. Jedan je crno-bijela satira o naoružanju, a drugi je duboko kontemplativna i bogata "epska drama o avanturi i istraživanju", piše Barber. No, mnogi "Odiseju" čitaju kao svojevrstan nastavak "Dr. Strangelovea" - i u filmskim motivima, ponavljanju nekih redateljskih rješenja pa sve do same poruke - a to je da je čovječanstvo intrinzično, samodestruktivno nasilno, te da svatko tko pretjerano vjeruje u sebe i svoje sposobnosti je vjerojatno manijak.
Ljudski je napredak, prema Kubricku, samo pronalaženje boljih i efikasnijih načina kako druge (i sebe) uništiti.
Satira na stranu, "Dr. Strangelove" i "Odiseja" dijele genijalne efekte, fantastičnu produkciju, proročku tehnologiji, klasičnu glazbu, osjećaj "začudnosti" i svevremenu kvalitetu. Filmovi su to koji su temom i idejama jednako pametni i relevantni danas, kao što su bili i prije pola stoljeća.
Zanimljivo je, kaže Clarke, da je Kubrick bio opčinjen idejom vanzemaljaca no na kraju je njegov film o svemiru velikim djelom komentar čovjeka i čovječanstva. Kubrick je, kaže Barber, sanjao druge svjetove ali se uvijek vraćao na Zemlju.
Njegova fanatičnost i predanost projektu ogledala se u nizu anegdota sa seta. Tako je statist Bill Weston na setu skoro poginuo nakon što je Kubrick inzistirao da dovrši scenu u kojoj je unutar odjela, visi iznad betona beez zaštite i ostaje bez kisika. Weston se na kraju onesvijestio sekundu nakon što je Kubrick, kojem je trebalo puno dulje od 10 minuta sa bude zadovoljan, napokon rekao "rez".
"Imao je nevjerojatan umjetnički integritet, no moral mu je bio nešto slabiji", rekao je godinama kasnije Weston.
Kubrick je inzistirao na tome da nadgleda svaki aspekt stvaranja. Poznata je anegdota kada je na setu “Odiseje” bio odsutan manje od pola dana, vratio se i rekao šefu rasvjete da su svjetla slabija no kad je otišao. Šef rasvjete je negodovao ali je otišao
pogledati luksometar te je shvatio da odstupanja zaista postoje.
Stanley je htio napraviti pametno umjetničko djelo o evoluciji, svemiru, našem mjestu u kozmosu, egzistencijalzmu i umjetnoj inteligenciji. Rekao bih da je u svemu uspio – rekao je jednom Clarke.
