Mlada glumica Lana Ujević Telenta već je itekako poznato ime hrvatskoj publici. Nakon uloga u televizijskim serijama ‘Zlatni dvori’, ‘U dobru i u zlu’ i ‘Dnevnik velikog Perice’ te filmu ‘F20’, ova mlada zvijezda oduševila je i publiku i kritičare svojom ulogom Sally Bowles u mjuziklu ‘Cabaret’, prvoj premijeri održanoj na novoj sceni HNK2, a uz to je nedavno postala i stalna vanjska suradnica HNK u Zagrebu te asistentica na Akademiji dramskih umjetnosti. Nakon što je ulogom u ‘Cabaretu’ ispisala važno poglavlje u povijesti hrvatskog kazališta, Lana Ujević Telenta ljubazno je pristala na razgovor za Express te progovorila o pripremama za ‘Cabaret’, o aktualnosti same predstave, o svojem iskustvu glume na pozornici i ispred filmskih kamera, ali i o svojem pjevačkom talentu te projektima koje priprema u budućnosti.
Express: Mjuzikl ‘Cabaret’ prva je premijera održana na sceni HNK2. Kakav je osjećaj bio sudjelovati u tom događaju, znajući da pritom ispisujete povijest?
Velika mi je čast biti dio tako velikog i bitnog događaja i zahvalna sam na povjerenju koje mi je dano. Svjesna sam koliko je truda i rada uloženo kako bi uopće nastalo novo kazalište. Čak je i malo nestvaran osjećaj biti dio početka ove priče i sudjelovati u stvaranju jednog novog, značajnog kazališnog poglavlja.
Express: U predstavi igrate ulogu Sally Bowles koju je u istoimenom filmu iz 1972. godine utjelovila Liza Minelli. Kako ste se pripremali za ulogu, što vam je bilo najvažnije?
Bilo mi je važno da ne upadnem u zamku uspoređivanja s ulogom koju je Liza Minelli utjelovila. Bavila sam se istraživanjem o vremenu i mjestu radnje. Pročitala sam sve što sam mogla za inspiraciju, ali na kraju se ono ključno za stvaranje uloge svelo na razumijevanje jedne žene u datim okolnostima, tako da sam kroz tekst, razgovore s dramaturgom i redateljem predstave uporno tražila male tragove koji bi mi približili i otključavali “Sally”, kako bih kasnije mogla stati na scenu, otpustiti sve predodžbe i dozvoliti svojoj Sally da bude ono što je, hodajuća kontradikcija.
Express: Radnja je, najjednostavnije rečeno, smještena u Njemačkoj u vrijeme uoči dolaska nacista na vlast, no mračni politički elementi u ovom su djelu isprepleteni s dekadentnim svijetom cabareta, gdje su u fokusu zabava i ples. Kako pronaći balans između tih elemenata koji su međusobno potpuno suprotni?
Mislim da je upravo taj balans između mračnog političkog konteksta i dekadentnog svijeta cabareta srce ove predstave. Ništa nije crno bijelo. Zabava ima svoje vidljivo negativne strane, isto kao što politička tama u ovoj predstavi u određenim scenama sadrži humor i svakodnevicu. Kao što to i biva u stvarnom svijetu, mrak se prišulja.
Express: Sally Bowles u tim vremenima netom prije apokalipse predstavlja one koji katastrofu radije dočekuju uz smijeh i zabavu nego uz dosadne političke rasprave. Što vi mislite o tome? Ima li uopće smisla opirati se katastrofi?
Sally negira katastrofu, za što mislim da je ljudski jer dolazi iz straha, samo što bijeg obično ima određeni rok trajanja. A opiranje katastrofi ili uopće sprječavanje nastanka iste može početi i samo u načinu na koji se odnosimo jedni prema drugima. Ako razgovaramo s drugima s poštovanjem, empatijom, otvorenih očiju i uma, puno se teže može nametnuti nešto što se kosi s osnovnim ljudskim pravima. Katastrofa se rijetko dogodi preko noći – ona nastaje iz tisuću malih odustajanja i odbijanja dijaloga. I kroz “ma neću se miješati” ili “nije moj problem” i praćenjem isključivo zabavnih sadržaja umjesto vijesti, kao što to radi i Sally, dovodimo se u opasnost ponavljanja povijesnih katastrofa iz kojih se trebalo nešto naučiti.
Express: Upoznajući Sally, Cliff istovremeno upoznaje svoju muzu, sestru i srodnu dušu. Kako gledate na njihov odnos koji, u onim mračnim vremenima u kojima žive, postaje svojevrsni izvor nade i topline za njih oboje?
Odnos Cliffa i Sally u našem mjuziklu nije idealizirana ljubavna priča, nego susret dvoje ljudi koji jedno u drugome barem nakratko pronađu dom jer zapravo nisu spremni za “veliku ljubav”. Sally za Cliffa postaje izvor inspiracije jer je sve ono što on nije, dok je Cliff za Sally simbol mira i sigurnosti, koju možda negdje podsvjesno priželjkuje. Njihov je odnos kompliciran, ali iskren i pun ljubavi, sve dok ih istina ne pregazi.
Express: Predstava ‘Cabaret’ zapravo je zajednički projekt dramskog, opernog i baletnog ansambla. Možete li nam reći nešto o tome kako su izgledale probe za ovakav spektakl?
Imali smo zasebne glumačke, pjevačke i koreografske probe, često i šest dana u tjednu, ali raditi s ovakvim ansamblom koji “drži” cijelu predstavu je privilegija i velika škola. Učili smo i učimo jedni od drugih. Bilo je tu i kaotičnih dana, umora i znoja, ali timski rad i osjećaj da zbilja svi ganjamo isti cilj davao je snage i kad je tijelo bilo umorno. Ovo je poseban projekt s posebnim ljudima s kojima sam se zbližila i kojima se divim.
Express: S obzirom na to da živimo u vremenima koja su obilježena brojnim nesigurnostima i konfliktima, koliko je, prema vašem mišljenju, tema ‘Cabareta’ aktualna i danas?
’Cabaret’ je, na žalost ili na sreću, uvijek aktualan jer upozorava na opasnost pasivnosti. Živimo u svijetu u kojem se ratuje, postoji ekstremizam, netolerancija i ekonomska nesigurnost. Sama predstava ne nudi jasne ili jednostavne odgovore na to što bi ljudi trebali. Ljudski je biti i pasivan, zbunjen, sebičan ili prestrašen i ljudski je htjeti izbjeći nelagodu. Ali isto tako treba znati na vrijeme prepoznati opasnost. Nikada nismo imali više zabavnih sadržaja nego danas. “Doomscrollanje” i bježanje u vlastite male digitalne svjetove mnogima je svakodnevica. A ‘Cabaret’ je i danas aktualan jer postavlja pitanje kojim putem zapravo želimo ići? Na nama je da ne bježimo od stvarne stvarnosti.
Express: Iako ste još mladi, glumili ste i na kazališnim daskama i ispred filmskih kamera. Kako biste usporedili ta iskustva, koliko se razlikuje gluma pred kamerama i gluma u kazalištu?
Gluma je gluma, ali što se tiče onog vizualnog, kamera ipak malo bolje vidi od publike. Odnosno, vidi sve i biti “slobodan” pred kamerom iziskuje jednu drugačiju vrstu kontrole, koncentracije i hrabrosti. Što se mog posla tiče, cilj je u oba medija isti, samo je drugačiji put do gledatelja pa samim time i način rada. U kazalištu je “kadar” uvijek širok i ljudi ne percipiraju sitnice ako ih režija na to ne natjera. Pa se na sceni osjećam nekako sigurnije, nekad, jer u jednu ruku imam luksuz kontinuiranog rada na predstavi pa onda izvedbu koja je priča koju ispričaš od početka do kraja pred publikom i svaka izvedba, unatoč istom tekstu i formi, bude živa i unikatna. Kao one večeri kad ti onaj član obitelji priča istu priču. Nikad ne bude baš skroz ista, ali ti je, ako se dobro ispriča, svaki put drago.
Express: Postoji li neka od vaših uloga koja vam je posebno ostala u sjećanju, odnosno neka koju biste mogli izdvojiti kao najdražu?
Svaka uloga kojom se bavim u trenutku mi je najvažnija pa je to sad trenutno Sally Bowles u ‘Cabaretu’. Postoji niz razloga zašto mi je Sally toliko važna i zašto uživam u izvedbama, ali je možda ključno to što me natjerala da izađem iz komfor zone i što mi je dala neku novu vrstu samopouzdanja. Ali po dragosti je zapravo izjednačena s Milom Majher iz ‘Dnevnika velikog Perice’ kroz koju sam isto imala prilike toliko toga učiti. To što obje pjevaju je slučajnost. Vjerojatno. Haha.
Express: Koliko vam je važna dobra atmosfera na probama ili na setu, odnosno energija između vas i kolega? U kojoj mjeri to utječe na vaš rad?
Ovisi o tome što mislite pod “dobra atmosfera”. Ne mora na probama ili snimanju nužno biti veselo i opušteno. Ako je, super, ako nije, to nema nikakve veze sve dok postoji međusobno poštovanje, sigurnost i povjerenje i mogu reći da me dosad stvarno pratila sreća kroz sve projekte koje sam radila. Vjerujem da je to značajno utjecalo na moj rad jer mi je omogućilo ranjivost, hrabrost i izlazak iz zone komfora. Kad si okružen ljudima koji su ljudi, strah od greške s vremenom se smanjuje, a samopouzdanje raste i na projektu koji nastane takvom suradnjom to se nekako na kraju i osjeti.
Express: Svoj pjevački talent pokazali ste već više puta. Odakle je on došao? Što za vas predstavlja glazba?
Od mame koja je od malena pjevala meni i sa mnom. Tu se rodila ljubav prema pjevanju i glazbi općenito. Romantičarsko je uvjerenje da je glazba najsavršenija umjetnost jer najizravnije izražava emocije. To i sama vjerujem. Uvijek me fascinirala jer me od malena zanimalo kako je moguće da se mogu naježiti na određene dijelove neke skladbe ili pjesme, a i bilo mi je lijepo vidjeti kako može povezati ljude. Glazba je univerzalni jezik. A pjevanje je za mene isto kao gluma. Ne mora nužno biti savršeno. Slušatelji prepoznaju ono što je iskreno i ljudsko.
Express: Tijekom svoje karijere imali ste priliku surađivati s brojnim velikim imenima. Kakav vam je to bio osjećaj?
Imati priliku surađivati s ljudima kojima se diviš neopisiv je osjećaj. O takvim sam stvarima prije par godina samo maštala. Najljepši dio toga jest to što sam imala priliku “izbliza” učiti od ljudi koje neizmjerno poštujem, i to na način da pratim kako se ponašaju dok rade, kako se pripremaju, koliko su hrabri na probama, kako reagiraju kad naiđu na problem, kako komuniciraju s kolegama itd. Svašta sam na taj način upila. I baš mi je drago da se na kraju ispostavilo da nisu samo velika imena nego i veliki ljudi.
Express: Imate li tremu prije nastupa na pozornici ili prije snimanja? Kako se nosite s njom?
Uvijek. I dugo, dugo sam se borila protiv nje. Na ispitima na akademiji često me znala sputavati, ali s vremenom sam se nekako naučila nositi s istom. Trema je tu jer mi je stalo i sad si nekad znam mantrati da nije trema, nego uzbuđenje, ali kako god okrenem, osjećam nalet adrenalina pred svaku izvedbu. Obično nestane čim stanem na pozornicu ili čujem “akcija” jer u tom trenutku sva pažnja koja je dosad bila na meni samoj ode na partnere i situaciju koju igram i saznanje da će nestati čim “krenem” nekako me spašava.
Express: Kakvi su vam projekti u planu u budućnosti?
Nedavno sam postala stalna vanjska suradnica HNK Zagreba i asistentica na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu pa mi je trenutno fokus na kazalištu i akademiji. Što ne znači da neću snimati. Volim raznolikost i ne opterećujem se pitanjima o budućnosti što se karijere tiče. Svašta nešto se sprema iduće godine, ali, naravno, ništa ne smijem otkriti dok ne dobijem zeleno svjetlo. Zasad idem korak po korak i slušam intuiciju. Što treba biti bude.
