Opera "Lennon" od iznimne je glazbene i scenske važnosti. Njezina scenska sadržajnost prikazuje spektakularnu priču o ubojstvu slavnog vođe sastava The Beatles, upucanog na ulazu u njegov dom u New Yorku, 8. prosinca 1980. godine, nakon čega je glavno pitanje koje je intrigiralo svijet bilo: Što je moglo pretvoriti obožavatelja u ubojicu čovjeka kojeg je obožavao?
Hrvatski skladatelj Ivo Josipović pretočio je tu emotivnu temu u glazbu, komponirajući operu na inovativan i fascinantan način. Osim ugledne karijere u svijetu prava i politike i intenzivne glazbene karijere te napisanih više od 50 komornih glazbenih djela za različite instrumente, komorni orkestar i simfonijski orkestar, Josipović je sad predstavio svoju prvu operu, u kojoj možete uživati na ovoj snimci.
Josipovićev stil kompozicije je eklektičan i izražajan, a može se vidjeti paralela s kompozicijskim stilovima poput Gottfrieda von Einema, Friedricha Cerhe, Gian-Carla Menottija, Albana Berga i, da se vratimo u prošlost, djelomično Mauricea Ravela. Kombinira uglavnom tonalne s nekim atonalnim elementima, pri čemu prevladavaju tonalni elementi oštro razvijajući ritmičku snagu i koristeći nekoliko elemenata slikovitosti zvuka.
Dramatski aspekt podsjeća na Alban Bergovu operu "Lulu" (naravno, bez paralela s njenom dodekafoničnom kompozicijskom tehnikom), ritmički aspekt podsjeća na Mauricea Ravela i njegove skladbe "Bolero" ili "L'Heure Espagnole" (bez paralela sa španjolskim zvučnim elementima), a prozirnost orkestra koji podržava pjevače podsjeća na Bellinijev belcanto stil, poput opera "La Sonnambula" i "Norma" (bez melodijskih i harmonijskih paralela, ali se referira na način pratnje pjevača, izlaganje vokalnih dijelova uz pomoć orkestra, što je posebno važno u opernim kompozicijama). Snažna veza između glazbe i teksta te slike prenesene glazbom važan su aspekt koji podsjeća na skladatelje Menottija i Von Einema.
Josipovićeva glazba postavlja visoke vokalne zahtjeve pjevačima, tražeći dramatične glasove s koloraturnim sposobnostima. Ritmički zvuk orkestra zahtijeva vrlo precizno uklapanje glasa od strane pjevača. Izgovor engleskog teksta ritmički je paralelan s glazbenim ritmom i zato je akustički savršeno razumljiv. Kombinacija uglavnom ravno odmjerenih ritmova s izražajnom glazbenom ilustracijom zapleta stvara zastrašujuću zvučnu atmosferu, što je savršeno za temu i ove opere, koja se bavi ubojstvom Johna Lennona i posljednjim danima njegova života kao i ljudima koji su mu bili važni stvarajući putem glazbe psihološki profil njegova ubojice.
Zvuk orkestra je proziran i svijetao. Lirski i dramatični elementi se izmjenjuju, uvijek je naglasak na ritmičkoj snazi. To čini ansambl scene vrlo jasnim i preciznim. Orkestralna glazba podržava pjevačke linije i izlaže glasove na učinkovit način, gotovo se prisjećajući kompozicijske tehnike belcanto, iako naravno, s potpuno drugačijim harmonijskim pristupom, ali se odnosi na način na koji orkestar nosi glasove.
Divno je što je sudbina Johna Lennona potaknula skladatelja i libretisticu Marinu Biti da stvore operu posvećenu ovoj temi, koja je doživjela svjetsku premijeru u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu pod preciznim glazbenim vodstvom dirigenta Ivana Josipa Skendera i promišljenom režijom Marine Pejnović, a sad je ovjekovječena na ovoj snimci.
Ova opera obećava važnu budućnost diljem svijetu jer kombinira uzbudljivu temu sa zaraznom glazbom, koja ne samo da ima svoje mjesto u povijesti suvremene glazbe nego dotiče i publiku jer glazba, zahvaljujući svojoj ekspresivnosti i ritmičkoj strukturi, dira slušatelje i stvara snažne akustične slike teme.
Skladatelj izvrsno diferencira različite atmosfere i izražava ih kroz svoj glazbeni jezik tako dobro da bi čak i bez teksta zaplet bio razumljiv samo kroz glazbeni utjecaj na slušatelja. Već je vrijeme da se Josipović posveti skladanju opera - i nadajmo se da će ih još uslijediti - jer njegov glazbeni jezik i onomatopejski stil kompozicije pokazuju posebno prikladnima za glazbenu dramu. Možda je to rezultat njegovog raznolikog iskustva, ne samo kao skladatelja nego i kao iskusnog pravnika, a da ne spominjemo njegovu poznatu političku karijeru. Zapravo, kombinacija između prava i umjetnosti čini se vrlo plodnom. Pomislimo, primjerice, na Johanna Wolfganga von Goethea, koji je bio pravnik i pjesnik, ili E. T. A. Hoffmana, koji je bio pravnik i skladatelj. I konačno, skromno, i autor ovih redaka kombinira iskustvo kao pravnik i kao menadžer glazbe.
U svakom slučaju, glazbeni svijet može se nadati nakon svjetske premijere ove opere da će Josipović skladati još opera budući da mu je kompozicijska tehnika posebno prikladna za to. Rijetko se među suvremenim skladateljima pronalazi tako savršeno prikladan stav prema opernim kompozicijama koji kombinira glazbu s dramu na plodonosan način. Glazba koju je skladao Josipović to majstorski čini, a njezina interpretacija na ovoj snimci je uzorna stvarajući tako tzv. Gesamtkunstwerk najviše dramske snage i glazbenog utjecaja.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
gospodin predsjednik