'Ljudi beže, ljudi beže,/ ljudi beže, ljudi odlaze'. I to se ponavlja, ponavlja i ponavlja u Bajaginoj pjesmi, da bi u nekoj još uvijek dalekoj budućnosti, u proljeće i ljeto 1992., kada protivno svome strahu odlučim ostati u gradu po kojem padaju mine i granate, postalo refren i moto nečega što više nisu bile paranoje
Treća pjesma naslova je "Poljubi me" i podsjeća na pjesmu "Dok hodaš", posljednju od onih Bajaginih, koju će Bora Đorđević prihvatiti, pa će je otpjevati na albumu "Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju", koji će izaći ni dva mjeseca nakon "Pozitivne geografije", i biti posljednji na kojemu je Bajaga član grupe. Sve se zbiva kao u dvije epizode iste ljubavi. U prvoj, koja se odvije u "pozno leto", "na zadnjem spratu solitera", u noći mladog mjeseca, pod vrelom betonskom pločom, u trenucima ničim narušene ljubavi, zapravo nema nikakve drame.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
