Lučićeva zbirka priča ili glas nove književne generacije u pop kulturnom imaginariju

Na nedavno odr žanom Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu jedan od mojih sugovornika na tribini “Dvostruki portret” bio je i srpski pisac Danilo Lučić, 37-godišnji Beograđanin, vrlo aktivan na književnom polju ne samo matične, nego i regionalne književnosti. Zbirka priča “Sazrevanje modrica”, koju je objavio zagrebački Durieux, njegovo je prvo prozno ukazanje, nakon dviju vrlo uspješnih pjesničkih zbirki, od kojih je ona prva, “Beleške o mekom tkivu”, osvojila uglednu Brankovu nagradu. Lučić je svakako glas nove književne generacije, po književnom računanju vremena još “mladi pisac”, koji projektima na kojima surađuje (portal glif.rs, nakladnička kuća Kontrast izdavaštvo, Krokodilova Zajednička čitaonica i dr.), kolumnama i esejima koje objavljuje, knjigama koje uređuje, vrlo aktivno sudjeluje u stvaranju mreže novih regionalnih književnih glasova za koje često znamo spomenuti kako su još nedovoljno vidljivi, iako se ipak marljivo radi da se to promijeni. Jedan od takvih, zajedničkih projekata je i nedavno objavljena knjiga 2020. “Dnevnik” (Fraktura), u kojoj je, uz koautore Dijanu Matković, Lanu Bastašić, Rumenu Bužarovsku, Nikolu Nikolića i Luizu Bouharovu, sudjelovao i Danilo Lučić. Lučićev transfer u prozu za sada se može procjenjivati na uzorku od sedam priča, koliko ih je uknjigovljeno u zbirci, otvorenoj citatom i z filma “The Big Kahuna” (1999.) s Kevinom Spaceyem i Dannyjem DeVitom, nastalom prema drami američkog dramatičara Rogera Rueffa. Pisac koji se u svojoj poeziji bavio identitetom, traumom obilježenim doživljajem svijeta i jezika, uvodi nas tako citiranjem filmskog dijaloga u jednako fragmentaran i istraumatiziran svijet svoje proze. U razgovoru protagonista toga filma, Boba i Phila, premda to na početku čitanja još ne mo- žemo znati, naglašena je crvena nit koja povezuje priče ove zbirke, inače žanrovski i perspektivom pripovijedanja vrlo raznolike.