Hitchcock je rekao da će kinematografiju uništiti kuhinja iz koje domaćica odlazi u kino i na velikom ekranu gleda istu onu kuhinju iz koje je netom otišla. Stoga je valjda snimao filmove koji su zastrašujućim fabulama svakidašnjost ambijenata prosječnoga građanina pretvarali u pozornice užasa, nudeći tako skučenosti malograđanskog života koji sat zaborava banalnosti njegove vlastite egzistencije. Može se, naravno, u tim filmovima naći svega i svačega, nerijetko su, snimani u doba hladnoga rata, debelo obojeni masnim koloritom ideologije, ali se u njima nikad nije u prvi plan gurao sustav ideja i primisli bilo države, bilo klase ili neke interesne skupine, pa čak i kad ih je, a nerijetko jest, sam film zastupao. Da, znalo se i to događati, ali bi čak i ideološke protuberance bivale alimentirane dobrom pričom, psihološki zanimljivim likovima, uvjerljivim fabularnim zaokretima. Takvim je rješenjima, paradoksalno, čak i ideologijska poruka bivala učinkovitija.
412
prikaza
Mada jedna bez druge ne mogu, književnost i ideologija nisu sretan par
1/3
Ona je, dakle, ljuta i najradije bi otišla u sobu gdje se okuplja društvance radi proslave njezina 55. rođendana te ih sve 'poslala u pičku materinu'
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
