Književnost i kultura
514 prikaza

Malo je potrebno da budemo dovedeni na rub egzistencije

1/7
Sandra Simunovic/PIXSELL
INTERVJU Profesionalka je u polju kostimografije u svim domaćim umjetničkim žanrovima, a razgovaramo povodom Molièreova ‘Škrca’ u Kerempuhu, o ostavštini njezina oca Zlatka Boureka...

Satiričko kazalište Kerempuh ostalo je zdravo nakon potresa: ansambl je imao sreće da premijeru Molièreova “Škrca”, klasika što je - nevjerojatno ali istinito - prvi put postavljen u povijesti tog kazališta, proizvedu u koliko toliko normalnim uvjetima. Redateljica predstave je Dora Ruždjak Podolski, adaptaciju teksta napravio je Tomislav Zajec, a ansambl kazališta predvodi Hrvoje Kečkeš u ulozi Harpagona. Nije teško na prvu reći da “Škrtac” u mnogočemu izlazi iz okvira satire i/ili komedije, jer točno naliježe na muku svakodnevice. Ali duh i smisao toj predstavi u velikoj mjeri duguje kostimografiji Barbare Bourek. Akademska slikarica obrazovanjem, naša je sugovornica iskusna i nagrađivana profesionalka u polju kostimografije u svim domaćim umjetničkim žanrovima. Dobitnica je Nagrade hrvatskoga glumišta za kostimografiju predstave “Ljepotica i zvijer” (2008.) i Zlatne arene za kostimografiju filma “Lea i Darija” (2011.). Potječe iz umjetničke obitelji koja je oblikovala njezin poziv, a djeluje kao netko tko bez ostatka slijedi vlastitu strast u svakom sljedećem detalju novoga posla. U kostimografiji je ionako sve u detaljima: ako ih se i sjetimo naknadno, detoniraju snažno.   

Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude. Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima. S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima, ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.