Zahar Prilepin ili književno čudo ruskog veterana iz ratu u Čečeniji

Zagrebački Sandorf ovih je dana objavio opsežni roman “Manastir” ruskog pisca Zahara Prilepina. Zanimljiv je Sandorfov izbor naslova. Originalni je “Obitelj”, i pod tim naslovom roman je objavljen u Beogradu 2014. godine, što je tamo izazvalo određene prijepore: zbog čega je uzet hrvatski izraz, obitelj, umjesto da je roman naslovljen kao “Porodica”. Prilepin je jednom objasnio da slavenski arhaizam “obitelj” označava i nekadašnje manastirsko bratstvo, teritorij i sve pripadajuće objekte koji su mu pripadali. Radi se o piscu neobično zanimljive i kontroverzne biografije, rođenom 1975. godine. Prilepin je radio kao fizikalac, izbacivač u noćnim klubovima, grobar, televizijski i radio voditelj, urednik časopisa, bio je član punk benda... Diplomirao je filologiju, a u Rusiji je danas kanonizirani, lektirni pisac. Politički je aktivan. Od 1996. do 2019. godine bio je član zabranjene Nacional-boljševičke stranke, čiji je osnivač Eduard Limonov, na ovim prostorima najpoznatiji po brutalnoj epizodi iz rata u Bosni i Hercegovini, kad je pred televizijskim kamerama pucao iz protuavionskog mitraljeza po Sarajevu. Pogotovo je zanimljiva Prilepinova vojna karijera, jer se radi o ratnom veteranu koji je sudjelovao u ratu u Čečeniji. Također, Prilepin je često boravio u Donjecku u vrijeme dok je tamo trajao krvavi rat. U jednom intervjuu koji je dao srpskim medijima prije pet-šest godina, dok je boravio u Beogradu tijekom tamošnjeg Sajma knjiga, Prilepin je govorio i o tom dijelu svoje biografije. “Po mojemu mišljenju, nema razlike između ruske povijesti 19. stoljeća i one iz 10. i 17. Ta povijest bit će ista i u 22. stoljeću. Razlog je taj što u Rusiji ne postoji pojam napretka te se u ruskoj povijesti jedni te isti likovi iznova pojavljuju iz stoljeća u stoljeće.