S pjesnikinjom Julijom Cimafiejevom razgovarali smo o emigraciji te kako je utjecala na njezino stvaralaštvo te o ulozi poezije u trenutcima kada ljudima od straha ponestaje riječi
Nakon namještenih izbora 2020. godine, prema kojima je Aleksandar Lukašenko ponovno izabran za predsjednika Bjelorusije, građani su izašli na ulice i pokrenuli lavinu najmasovnijih prosvjeda u suvremenoj bjeloruskoj povijesti. Prosvjedi su trajali nekoliko mjeseci sve dok ih vlasti nisu brutalno ugasile i uhitile većinu prosvjednika. Među onima koji su uspjeli pobjeći bila je i Julia Cimafiejeva, bjeloruska pjesnikinja koja je s mužem, također piscem, Alhierdom Bacharevičem, emigrirala u Graz. Razgovarali smo s njom o tome kakvo je bilo njezino iskustvo, kako je emigracija utjecala na njezino stvaralaštvo i koja je uloga poezije u trenutcima kada ljudima od straha ponestaje riječi…
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
