Mirelu Priselac Remi poznajemo kao frontmenicu i rap pjevačicu benda Elemental, kao tekstopiskinju, prevoditeljicu, omiljenu izvođačicu. Energična i artikulirana žena sa stavom, borkinja za ženska prava, spisateljica društveno angažiranih tekstova Mirela Priselac Remi ima i svoju prvu knjigu poezije naslovljenu “Masarykova”. Pjesnički prvijenac poznate umjetnice sadrži šezdesetak pjesama kroz koje se lirska subjektica, osim labirintima vlastitih emocija, kreće i važnim točkama i ulicama zagrebačkog centra, od Trga maršala Tita, Gundulićevom, Miškecovim prolazom do Tesline, ali i ulicama i atmosferama Beograda, koji je uz Zagreb bio dio njezinih životnih putova. Riječ je o poeziji ispovjedne i narativne neposrednosti, o prijemčivim i komunikativnim pjesmama u kojima se otkrivaju mnoge dinamike bolnih odnosa i nedovršenih emocionalnih poslova.
Remini stihovi donose sjetne teme samoće, putovanja, sjećanja na obitelj, teme ljubavnih gubitaka te pokušaja susreta i rastajanja, kao i teme ženske ljutnje i introspektivnog osamljivanja. Nježnost, žestina, slobodoljubivost i buntovnost - sve je u okviru poetike emotivnosti. Krhkost i napuklost emocionalnog svijeta naglašena je, primjerice, pjesmom “Kintsugi”(Mudri su ti Japanci, znaš/ dignu vrijednost stvarima/nadam se da ću tako i ja/nekome u očima biti vrednija/potrgana, pa slijepljena zlatom) ili u pjesmi “Molitva ljubavnika” (Molim te/budi obazriv prema mojem tijelu/ ranjiva sam, gola, bez rožnatog oklopa/ pokraj tebe n a krevetu/spuštenog garda, u predaji/i ne želim u borbu). Remi piše slobodnim stihom, jednostavnim jezikom u koji vješto plete zagrebački sleng i svakodnevni govor. Otkriva da pisanje koristi i kao mjesto razjašnjavanja i zacjeljivanja, npr. u pjesmi “Ctrl A,DEL”: “Kad nemam s kim pričati/ja pišem pjesme/kad nemam petlje za poruku/otvorim prazan Word/i pustim da se cijedi”. Pjesmom “Od Evina rebra” postavlja se opozit tezi da je žena nastala od Adamova rebra te implicira kako je nastala od svojeg vlastitog rebra. Razbijaju se nametnute dogme i mitovi o nastanku ženskog i ženstva. Zaključno, poezija knjige “Masarykova” je poezija ranjenog i pobunjenog ženstva na asfaltu koje vapi za tim da samo sebe potpuno umiri i zagrli pa krene ispočetka i naprosto živi (u pjesmi “Godišnja doba”: “Biti živ/ ima li išta bolje?”). Predgovor za knjigu napisao je pjevač i pjesnik Darko Rundek preporučivši knjigu “Masarykova” “djevojkama i ženama koje su sanjale da su sretne i trebaju podršku da se bore za san (kao i njihovim muškim suborcima)”.
It’s complicated
Igramo se mačke i miša
ostavljamo si poruke
bacamo komadić kruha
kao, slučajno prolazimo
mjestima gdje možda sjedimo
kao, da nenadano nabasamo
pa sjednemo skupa na kavu
i dogovorimo večernji izlazak
koji će opet završiti u krevetu
i nedjeljnom bijegu
Okrutna je to igra
nijedno nema petlje za potez
jer smo oboje kukavice
lakše nam je tako brljaviti
podgrijavati pa puhati da se ohladi
liznuti pa pljunuti otrov
i da, vidjela sam te jučer u gradu
i pobjegla u haustor
grad je postao minsko polje
nepotrebnih ljubavi i ljubavnika
