Splitski pisac Mislav Pasini (1974.) neobična je pojava na hrvatskoj književnoj sceni. Možda, prije svega, stoga što sceni ne želi pripadati, a od termina “domaći pisac” zazire. Pisci su, kako će reći i u ovom razgovoru, neki davniji i veći umjetnici. On je “samo” pripovjedač. No ono o čemu Mislav Pasini piše još otkako se romanom “Blackout” 2004. potvrdio (jer publici se predstavljao godinama, objavljujući u časopisima znanstvenofantastične tematike) kao jedan od temelja, a ne usputni prolaznik u vodama žanra, sve je samo ne uobičajeno. Njegove su priče izrazito atmosferične, strašljivijem će čitatelju utjerati strah u kosti, a ljubiteljima horora doći će kao prijeko potrebna oaza na policama hrvatskih knjižara. Pasini, kao ni drugi, mahom inozemni, majstori žanra, svoje priče ne želi učiniti društveno angažiranima. Cilj mu je zabaviti i, pomalo, prestraviti. No krije li se baš ispod te površinske jednostavnosti nešto mnogo dublje, nešto što ga goni da svoja iskustva pretvara u najkrvavije stranice hrvatske književnosti, otkrio nam je, u povodu izlaska drugog dijela “Zimske priče” i romana “Sumrak bogova”.
873
prikaza
Mislav Pasini: bojim se ljudi, svi su agresivni
1/6
INTERVJU Splitski pisac Mislav Pasini neobična je pojava na hrvatskoj književnoj sceni. Možda, prije svega, stoga što sceni ne želi pripadati, a od termina ‘domaći pisac’ zazire
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
