Mislila sam da su svi Hrvati ustaše jer mi je tako rekao moj tata

Svoj novi roman, "Židovska šaptačica", njemačka spisateljica Adriana Altaras otvara pričom o pričama: pročulo se, kaže, da je kroničarka svoga vremena, pa neprekidno, poput svoga idola Isaaca Bashevisa Singera, dobiva priče, htjela to ili ne. Ma gdje bila, ljudi joj počinju pričati svoje priče. I, baš poput Singera, ona te priče zapisuje i, što se više drži istine, kaže, njeni su čitatelji sve uvjereniji da izmišlja. "Židovska šaptačica" jedna je takva knjiga, s pričom toliko nevjerojatnom da je teško prihvatiti da je zapravo istinita, koja na zadivljujući način prepliće prošlost i sadašnjost, stvarajući most između užasa Drugog svjetskog rata i njegovih strašnih posljedica i budućnosti koja – kako pokazuje ova istodobno izuzetno ozbiljna i izuzetno duhovita i zabavna knjiga – može biti lijepa, unatoč svoj proživljenoj patnji.