Nijedan redatelj u povijesti američkog filma nema toliko ružnih i odvratnih sastojaka vizualno prelijepih prizora kao Lynch
Filmovi Davida Lyncha nalik su maloj lokalnoj trgovini u susjedstvu u kojoj se može naći sve što se nudi u nepreglednim hangarima supermarketa. Ništa ne nedostaje, sve je pregledno, s lakoćom i ležerno složeno, naoko nabacano, a nije jer Lynch je precizan poput filmskog kirurga. I ne mari za geometriju kupova svoje robe, kao ni za vrstu. Na njegovim policama igračke se odmaraju s noževima i sjekirama, omiljeni Lynchovi nezdravi Cheeto fast food hrskavci prse se pored nabildanih plastičnih boca sredstava za čišćenje odvoda, a duhanski proizvodi s natpisima "Pušenje ubija", sljubili su se kutijicama vitamina C u prahu i bočicama magnezijevih tableta.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
