Moja prijateljica Dubravka Ugrešić (1949. - 2023.)

Otišla je neočekivano. Dubravka Ugrešić bila je velika, grandiozna spisateljica. U nekoliko je žanrova - romanu, eseju, priči - dosegnula najviše razine. Senzibilna do preosjetljivosti, inteligentna i pronicljiva u svim sferama, od onih koje zahtijevaju svakodnevnu praktičnu ili psihološku inteligenciju, do onoga što crkveni učenjaci nazivaju "znakovima vremena", teško se nosila sa stvarnošću. Hodati kroz život s vidnim, misaonim aparatom koji u dubinu društva gleda kao rendgen, i vidjeti ružni kostur toga društva, savršeno opisanog u "Kulturi laži", nije bilo lako. Zato je rijetko kad bila vedra. Znala je s kim živi, tko kako misli, kako je vide, a nije bila spremna povući se u svoj ketman, u svoj vrt. Peter Sloterdijk razlikuje dvije vrste, dva oblika svijesti koja jasno uviđa pravu narav stvarnosti - ciničku i kiničku. Ova prva ustrajava na oklopu, na maski: cinik se pravi da ne uviđa dvojstvo, da ne vidi razliku proklamiranog i stvarnog, on se pravi blesav i ide po utabanim putevima, kinik, pak, tu poziciju napada kao dvoličnu. "Kinizam je", navest ćemo ovdje jednu učenu definiciju, "vesela drskost oponiranja, srčan, neukroćen, vitalizacijski stav koji odbacuje bezuvjetne istine i prokazuje ono što cinici prešućuju. Kinizmu i cinizmu zajednički su 'motiv samoodržanja u kriznim vremenima', drskost, 'otpuštanje kočnica' i brbljanje o stvarima koje nisu za javnost, to jest 'vrsta bestidnoga 'prljavog realizma'. No oni govore s različitih pozicija moći. Sloterdijk cinizam vezuje za vladajuću kulturu, 'gospodstvo', a kinizam za popularno, plebejsko mišljenje, to jest za suprotstavljanje službenoj ideologiji, izraženo najplastičnije u satiričnoj subverziji. Pritom kinizam nastupa kao odlučno nedopuštanje izmicanja 'gole istine' koja se krije iza kulturnih navika...".