Nicolas Mathieu: Iskreno, lucidnost i inteligencija nisu u porastu

U knjizi “I djeca njihova za njima”, za koju je dobio najvišu francusku književnu nagradu Goncourt, Nicolas Mathieu piše o Francuskoj 90-ih godina prošlog stoljeća, zaboravljenoj zemlji napuštenih tvornica i ugašenih visokih peći, postindustrijskom svijetu duboke provincije, gdje se bogatstvo i obilje velikih urbanih središta čini dovoljno blizu za snove o boljem sutra i istodobno dovoljno nedohvatno za potpunu odsutnost iluzija. U uspavanoj dolini na periferiji zemlje, u malome mjestu na granici s Luksemburgom, tinejdžeri slušaju Nirvanu, a njihovi roditelji, zarobljeni svojim mjestom u poretku stvari, strpljivo istrajavaju, tjeskobni u želji da uspiju i počnu uživati u zbunjujuće jednostavnim rutinama ugodne fikcije slobodnog čovjeka koju donosi ekonomski prosperitet. U zastojima u prometu na povratku s godišnjeg, na pumpi, na naplatnim kućicama, na odmorištima uz autocestu stvara se, govori Mathieu, više francuskog identiteta nego u školi ili glasačkim kabinama. Glavni je junak Anthony, 14-godišnjak pomalo iskrivljenog lica i spuštene vjeđe na jednom oku, jedan od onih klinaca koji se probijaju prema odraslosti manevrirajući stješnjen nasilnim ocem alkoholičarom s jedne i umornom majkom, potrošenom nekadašnjom lokalnom ljepoticom, s druge strane. Anthonyju se njegova obitelj čini malenom: rastom, položajem, nadanjima, pa čak i nevoljama. Te obitelji, koje “rastu na podlozi od srdžbe”, uhvaćene u zaleđu globalizacije, povremeno potpomognute razgranatom socijalno orijentiranom ekonomijom “posvećenom rukovođenju oskudicom”, predstavljaju Francusku pogođenu deindustrijalizacijom i siromaštvom, grčevito sleđenu između nostalgije i propadanja, razapetu između pristojnosti i bijesa prema imigrantima iz nekadašnjih afričkih kolonija. Od kolovoza 1992. do Svjetskog prvenstva 1998. i utakmice između francuske i hrvatske nogometne reprezentacije, roman prati četiri ljeta i četiri prijelomna trenutka u životima Mathieuovih junaka, u izvanredno pitkoj društvenoj sagi koja je istovremeno i ljubavni roman i roman o odrastanju. Doba adolescencije, životno i političko stasavanje generacije koja pokušava pronaći vlastiti put u svijetu koji je dobila u nasljeđe, ljubavi i strasti, strahovi i čežnje života koji se žive daleko od francuskog i europskog sna - sve to čini vibrantan književni svemir ove divne knjige. Nicolas Mathieu je rođen 1978. u Épinalu u Francuskoj. Nakon studija povijesti i filma preselio se u Pariz, gdje je radio na raznim poslovima unutar obrazovnog sustava. Njegov prvi roman “Aux animaux la guerre” (2014.) adaptiran je u šestodijelnu seriju za France 3 u režiji Alaina Tasme. Za drugi roman, “I djeca njihova za njima” (2018.), nagrađen je najprestižnijom francuskom književnom nagradom Prix Goncourt. Roman je preveden na dvadesetak jezika, a na hrvatskom ga je nedavno objavila Fraktura u prijevodu Ursule Burger. Mathieu dobro poznaje svijet o kojemu piše - i sam je odrastao na sličnome mjestu, kao sin električara i računovotkinje. No ovaj roman nije, naglašava pisac, njegova autobiografija - ta je knjiga svjedočanstvo iz prve ruke one Europe koja je nekad simpatizirala komuniste, a u kojoj danas rastu najveći bijes, frustracija i mržnja prema drugima. “I djeca njihova za njima” tajna je povijest kontinenta, kronika mentaliteta koji posljednjih godina generira glasove podrške ekstremnoj desnici. Tu, od jednog do drugog 14. srpnja i patriotske groznice obilježavanja Pada Bastille, uvučeni u neumoran rat koji protiv njih vodi život, tražeći svatko svoj čamac za spašavanje, žive junaci Mathieuove knjige. U povodu hrvatskog izdanja romana porazgovarali smo s piscem, uz ljubaznu pomoć prevoditeljice Vlatke Tor.