Možemo, ali kad je kultura u pitanju, onda ipak ne možemo

Od nove zagrebačke vlasti očekivali su se veći budžet za kulturu, brži i radikalniji pomaci u kulturnoj politici, novi projekti, pobjeda stručnosti nad ideologijom, a pogotovo transparentnost na polju financiranja i kadroviranja. Međutim, kako tvrde naši sugovornici, to se nije dogodilo, bez obzira na otegotne okolnosti, koje su fokus gradske vlasti stavile na obnovu institucija stradalih u potresu, i zavladalo je razočaranje. Pokazalo se da kultura nije politički prioritet nove gradske vlasti, napominju, i da se najavljene promjene ne vide u praksi.

Naime, čelnici Možemo! obećavali su na početku mandata sve i svašta, od većih izdvajanja za kulturu i unapređenja prostornih i produkcijskih uvjeta preko raznih sustava potpore do jačanja domova kulture i njezina povezivanja s gospodarstvom, turizmom i obrazovnim sustavom. Također su obećavali raskid s Bandićevom klijentelističkom praksom i uvođenje drukčijeg modela upravljanja, drugim riječima, založili su se za slobodnu, uključivu i demokratičnu kulturu. Ali praksa je pokazala sljedeće: u prvoj godini vladavine Možemo! kultura je bila potpuno marginalizirana, potrošilo se previše vremena na konsolidiranje gradske kulturne administracije i pronalaženje čelnog čovjeka za šefa gradske kulture, a isplivalo je i posvemašnje nesnalaženje u kadrovskim križaljkama, odnosno postavljanje neadekvatnih ljudi na određene pozicije, kao što je bio slučaj s Tedijem Lušetićem, koji je, premda je tad bio osumnjičenik Uskoka, izabran za člana Upravnog vijeća Zagrebačke filharmonije. Zatim, razotkrilo se da se nedovoljno poznaju proceduralni procesi (primjer poništenja natječaja za ravnatelja Muzeja grada Zagreba, kad Upravno vijeće nije pažljivo iščitalo dokumentaciju jedne od kandidatkinja). Dogodio se i slučaj Umjetničkog paviljona, kad je Petar Prelog istupio iz Upravnog vijeća tog muzeja "zbog okolnosti izbora nove ravnateljice". Naime, u javnost je izašlo da se navodno na članove Vijeća vrši politički pritisak kako bi se odustalo od kandidatkinje Leile Topić i otvorio put aktualnoj ravnateljici. Svi ti i slični slučajevi komentirani su u kulturnim krugovima kao izbor po ideološkom ključu te su pridonijeli razočaranju kulturne zajednice koja je očekivala nakon Bandićeve vladavine ozbiljnije i odgovornije ponašanje.

Tako, primjerice, redatelj i glumac Miran Kurspahić, inače glasač Možemo!, kaže da dosad nije primijetio nikakve pomake niti značajnu promjenu kulturne politike u odnosu na protekle gradske vlasti. Čak smatra da je usklađivanje administracije i dodjela rješenja i sredstava nakon njihova preuzimanja vlasti trajala dulje. "Stanje je ostalo status quo. Mislim da su procijenili da im kultura ne donosi političke bodove pa nema smisla intenzivnije poraditi na njoj. No tko danas uopće spominje kulturu, osim u predizbornim kampanjama? Nitko. U tom smislu nova gradska vlast nije se pokazala bolja od HDZ-a, SDP-a i MB-a 365. Što se tiče postavljanja ravnatelja u kazališne institucije, ne znam kakvi su 'dealovi' i političke igre postojali između rahmetli Bandića i Ministarstva kulture i medija, no čini mi se da je imenovanje ravnatelja svih kulturnih institucija i dalje pitanje političkih kalkulacija. Tako je dopušteno da na ravnateljske funkcije uskoče kandidati HDZ-a što nije nezanemarivo. Primjerice, HNK je obilato financiran i od Grada i od države, a gdje je više novca, veće su i mogućnosti za malverzacije", ocijenio je Kurspahić.

Privilegiranost jednih i zakinutost drugih dijeli gradsku kulturu na 'njihove' i 'naše' pa onda slogan stranke 'Zagreb je naš' dobiva svoje puno, nažalost, negativno značenje, rezimirala je Leila Topić. Na fotografiji su Tomislav Lončarić 'Lonac', Ana Zubak, Vesna Rohaček,Lejla Topić i Igor Grubnić Davor Puklavec/PIXSELL

Komentirajući dvogodišnju vladavinu "Možemo!", Leila Topić, renomirana kustosica u Muzeju suvremene umjetnosti, pohvalila je pronalaženje adekvatnih izlagačkih prostora za gradske muzeje koji nisu u funkcijil pa je tako Hrvatski školski muzej dobio prostor u Hebrangovoj, Umjetnički paviljon u Jurišićevoj, a Muzej za umjetnost i obrt u Ilici. Međutim, nisu se dogodile, tvrdi, očekivane promjene u gradskim muzejima. "Oni su i dalje financijski potkapacitirani i ne radi se na jačanju njihovih stručnih kapaciteta. Ne postoji obećana transparentnost u praćenju aktivnosti muzeja koji su zatvoreni za javnost, a koju uistinu zanima što se s muzejima događa i kako se troše javni novci. Također, isplata dogovorenih programskih sredstava kasni i više nego što je bio slučaj tijekom prethodne gradske vlasti, a izostaje i obećano trogodišnje planiranje koje bi muzejima olakšalo dugoročno promišljanje programa", napominje Leila Topić.

Što se tiče transparentnosti natječaja, odnosno ponavljane mantre o "odabiru najboljih kandidata", kaže Topić, dogodila se "promjena bez promjene". "Tijekom 2022. svjedočili smo brojnim zakulisnim igrama oko natječaja za mjesta ravnatelja gradskih institucija. Vrlo brzo je postalo jasno da se treba prvo dogovarati s ajatolasima gradske kulture, odnosno da su ravnatelji već unaprijed dogovoreni. Tako se, primjerice, za lanjski natječaj za ravnatelja Umjetničkog paviljona javilo čak šest kandidata, a ove godine za ravnateljsko mjesto Muzeja za umjetnost i obrt tek dva kandidata. Pritom je i bjelodana nekonzistentnost Tomaševića: kad mu ne odgovara kandidat onda se miješa u odluke Upravnog vijeća, kao u slučaju Lisinskog, no kad mu savjetnici prišapnu da je ravnatelj "njihov", onda podržava integritet i odluke Vijeća pojedinih institucija. Tako se stvaraju tanane i neprimjetne povratne sprege između Ureda i institucija, koje onemogućuju partnersko upravljanje ustanovama. Svjedoci smo nastanka novih podaničkih odnosa kakve vrlo dobro pamtimo iz Bandićeva doba. Šteta je i da ne postoji transparentnost u izradi kulturnih strategija jer su u famozne "radne grupe", uz čast iznimkama, primljeni oni koji već sjede za stolom na kojemu se reže torta te oni koji žele biti bliže slavljeničkoj trpezi. Privilegiranost jednih i zakinutost drugih dijeli gradsku kulturu na 'njihove' i 'naše' pa onda slogan stranke 'Zagreb je naš' dobiva svoje puno, nažalost, negativno značenje", rezimirala je Leila Topić.

'Sjećam se odgovora pročelnice na upit o zapošljavanju čistačica i vatrogasaca u kojemu savjetuje preraspodjelu unutar postojećeg kadra. Višak pravnika, primjerice, u vatrogasce! Čujem da je u međuvremenu dobila po prstima pa su zaposlenja dopuštena, ali je zauzvrat primjerene nagrade vrijednim zaposlenicima pojeo mrak', rekao nam je Dražen Siriščević Sandra Šimunović/PIXSELL

"Sredstva su i dalje smiješna i uvredljiva za zagrebačku i hrvatsku kulturnu javnost", smatra Dražen Siriščević, donedavni ravnatelj KD-a "Vatroslav Lisinski" te dodaje kako je za proslavu 50. obljetnice postojanja KD-a "Vatroslav Lisinski" Grad odobrio 50 tisuća kuna - točno tisuću kuna po godini! "Za cjelokupnu godišnju programsku aktivnost Grad je dodijelio pet puta manje od potreba, ali koga to briga?! Ima li iskoraka u financiranju tekućeg i investicijskog održavanja, ulaganja u objekt i infrastrukturu? Nula bodova. I dalje se očekuje da kulturna institucija posluje kao građevinska tvrtka i sama svojim sredstvima krpa rupe od kojih gradonačelnik okreće glavu. Je li gradska uprava pokazala posebnu brigu prema zaposlenicima u zapošljavanjima i sustavu nagrađivanja? Još jedna velika nula kroz koju ova vlast propada. Sjećam se odgovora pročelnice na upit o zapošljavanju čistačica i vatrogasaca u kojemu savjetuje preraspodjelu unutar postojećeg kadra. Višak pravnika, primjerice, u vatrogasce! Čujem da je u međuvremenu dobila po prstima pa su zaposlenja dopuštena, ali je zauzvrat primjerene nagrade vrijednim zaposlenicima pojeo mrak", rekao je Siriščević.

Govoreći o " famoznom sustavu podjela termina korištenja prostora, tehnike i svih usluga za tzv. javne potrebe", rekao je da se javne potrebe nastavljaju pretvarati u nečije moguće, osobne potrebe. "Javni interes postaje interes vladajuće grupe i sve po zakonu, a na štetu poslovanja ustanove. A umjesto unapređenja transparentnosti prilikom donošenja odluka po kriteriju stručnosti, a ne po političkoj moći, svjedočimo velikoj groteski loše glume demokratskih postupaka koji ne prestaju izazivati skandale i puniti medijski prostor komentarima", zaključio je Dražen Siriščević dodavši kako gradonačelnika nije nikad vidio u "Lisinskom", ali je zato viđen, kaže, na Zagreb Classicu na Tomislavcu, Bandićevu projektu.

Što kažu brojke? U prvoj godini mandata naglasak je bio na rezanju proračuna za 2021., naslijeđenog iz vremena Milana Bandić, što je dodatno marginaliziralo kulturu. Konkretno, predviđeno je smanjivanje izdataka za kulturu i zaštitu spomenika kulture sa 120 na 112 milijuna kuna, a za ustanove u kulturi namijenjeno je oko 17 milijuna kuna manje, točnije 534 milijuna umjesto 551 milijun. Nakon te faze politike štednje, u 2022. godini rebalansom proračuna za Programe javnih potreba u kulturi izdvojeno je 34,4 milijuna kuna više, a također je povećano izdvajanje za zaposlenike u gradskim ustanovama za kulturu i opremanja kulturnih ustanova te sufinanciranje zagrebačkog HNK i Galerije Klovićevi dvori. Predviđeno je i izdvajanje za novi Program kultura i umjetnost u zajednici, kao i za programsku djelatnost 35 javnih ustanova kulture kojima je Grad Zagreb osnivač. No kad se uzme u obzir inflacija od 10,4 posto sredinom 2022. godine i 12,8 posto potkraj iste godine te divljački rast cijena od 20 do 25 posto, kao i višemjesečno kašnjenje s isplatama kulturnim djelatnicima i ustanovama, tad to povećanje budžeta za kulturu ostaje na simboličkoj razini. Unatoč povećanju budžeta, ipak je više kulturnih djelatnosti rebalansom ostalo netaknuto - iznosi im nisu ni smanjeni ni povećani.

Nakon "stabilizacije financija" u 2022. godini, kako je najavljeno, Grad Zagreb je stavio naglasak na "ulaganja u društvenu infrastrukturu i veću apsorpciju novca iz EU fondova" što podrazumijeva obnovu škola stradalih u potresu te gradnju vrtića i biciklističkih staza. Također je najavljen početak radova na novoj gradskoj knjižnici i kulturnom centru Paromlin, iniciran još u Bandićevoj eri, pa se teško može nazvati, kako se tvrdi, kapitalnim projektom nove gradske administracije. Što se tiče budžeta za kulturu, planirano je povećanje od osam posto, što uključuje ulaganja u objekte, ali i u nove programe gradskih ustanova i nezavisnih produkcija. Je li to dovoljno za oživljavanje? Prateći trag novca naišli smo na totalnu netransparentnost. Naime, na internetskim stranicama Grada Zagreba postoje samo rezultati natječaja za Javne potrebe u kulturi za ustanove, koje Grad Zagreb sufinancira, no ne i za one ustanove kojima je osnivač Grad Zagreb, kao što su Gavella, Komedija, KD "Vatroslav Lisinski", Etnografski muzej i Muzej suvremene umjetnosti, tako da se zapravo ne zna koliko su novca poreznih obveznika i za koje programe dobile te institucije. Je li potpora od 100 tisuća eura za izložbu Sanje Iveković u MSU, kojom se hvali Grad Zagreb, dio redovne programske djelatnosti tog Muzeja ili je ta svota transferirana naknadno, nemoguće je saznati jer o tome nema podataka na internetskim stranicama Grada Zagreba. Bez obzira na to radi li se o nemarnosti kompjutoraša ili skrivanju tih podataka, to je nedopustivo jer građani Zagreba imaju pravo znati kako i gdje se troši njihov novac. Gdje je nestala proklamirana i očekivana transparentnost?

Pročelnica Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Emina Višnić ustvrdila je da je 'očito da se zagrebačka kultura počela mijenjati na bolje' te pojasnila kako je novu gradsku vlast dočekao zapušten sustav, koji je radio po inerciji, bez ciljeva ili okvirnih smjerova kulturne politike Saša Zinaja/ NFoto

Što o svemu kaže Emina Višnić, pročelnica Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo? Višnić je ustvrdila da je "očito da se zagrebačka kultura počela mijenjati na bolje" te pojasnila kako je novu gradsku vlast dočekao zapušten sustav, koji je radio po inerciji, bez ciljeva ili okvirnih smjerova kulturne politike, a zatim su oni jasno zacrtali smjer kretanja, izdvojivši pet tema, odnosno prioriteta oko kojih grade konkretan Plan razvoja kulture za razdoblje od 2024. do 2030. U svojim odgovorima, dijelom u futuru, u kojima se navode buduće mjere i namjere, istaknula je da tu razvojnu strategiju kreiraju kroz otvoreni proces u kojem sudjeluju brojni stručnjaci iz područja kulture, odabrani transparentno putem javnog poziva. Također je napomenula da na jesen namjeravaju otvoriti javnu raspravu, nakon čega će Plan predložiti Gradskoj skupštini na raspravu i usvajanje. Također su u suradnji s kulturnim vijećima izradili nove kriterije za financiranje programa i uveli višegodišnje financiranje.

"Krenuli smo, odmah po stabilizaciji proračuna, u povećavanje sredstava za kulturne programe, a promjena se posebno mogla osjetiti na nezavisnoj sceni, osobito što se tiče prije podfinanciranih djelatnosti vizualnih umjetnosti i inovativnih kulturnih i umjetničkih praksi", napomenula je Višnić dodavši kako su nakon povećanja programskih sredstava za nezavisnu scenu za više od pola milijuna eura sad na rebalansu predložili povećanje za dodatnih 200 tisuća eura. "Jedan dio tih sredstava namijenjen je za plaćanje davanja za potpore koje izravno dodjeljujemo umjetnicima, a drugi dio kao dodatna sredstva za dva nova poziva za programe koje smo uveli. Tako završavamo već drugi poziv za program Kultura i umjetnost u zajednici putem kojeg podržavamo različite kreativne radionice, predstave, festivale i druga događanja u zagrebačkim kvartovima. Pored redovnog godišnjeg poziva, uveli smo i drugi poziv za programe međunarodne i međugradske suradnje", ističe Emina Višnić.

Šefica zagrebačke kulture na kraju se pohvalila obnovom institucija stradalih u potresu istaknuvši "da obnovu ne samo da su pokrenuli, nego su i uspješno iskoristili europska sredstva u suradnji s ustanovama koje vode projekte". Kao pozitivne primjere istaknula je završetak dugoočekivane obnove Gavelle, koja bi trebala biti gotova do početka nove kazališne sezone, zatim radove na novoj zgradi, odnosno depou Etnografskog muzeja u Kačićevoj ulici, te na Prirodoslovnome muzeju u Demeterovoj. "Taj je projekt bio prije dvije godine u neizvjesnosti, pred vraćanjem EU sredstava, ali ova je uprava posebnom odlukom Gradske skupštine osigurala oko 50 milijuna kuna i tako smo spasili projekt od moguće propasti", rekla je Emina Višnić. Također je navela i potpore za međunarodna gostovanja zagrebačkim kazalištima i centrima za kulturu. Međutim, to je desetljećima uobičajena praksa i Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija, dakle, ništa novo. Pohvalila se i s dva strateška projekta u kulturi: Paromlinom, koji su "pokrenuli s mrtve točke", koji je, inače, započet u Bandićevoj eri, te revitalizacijom kina Europa, što je velika i značajna novost. No "njegovo privođenje svrsi, nažalost, potrajat će dulje od očekivanog", kaže. "Detaljna ispitivanja konstrukcije tog zaštićenog spomenika kulture pokazala su da zgrada kina nije dovoljno stabilna te da je potrebno raditi ojačanja. Pokrenuli smo novelaciju projekta obnove, kako bi on zadovoljio statičke zahtjeve, ali i punu funkcionalnost kina", napomenula je Višnić dodavši kako je pred njima još veliki posao sređivanja nomenklature radnih mjesta i pratećih koeficijenata, što namjeravaju završiti do kraja godine. Otkrila je i to da su nedavno formirali novi sektor za kulturne djelatnosti i planiranje razvoja kulture te će uskoro početi i natječaji za zapošljavanja.

Redateljica Snježana Banović, profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti i ekspertica za kulturnu politiku, smatra da je 'model kulturiranja à la Višnić' dodatno naštetio zagrebačkoj kulturi 'dokazavši da ako netko i biva decenijama u kulturi, o njoj u smislu primjene na političkom terenu - nema pojma' Davor Puklavec/PIXSELL

No redateljica Snježana Banović, profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti i ekspertica za kulturnu politiku, smatra da je "model kulturiranja à la Višnić" dodatno naštetio zagrebačkoj kulturi "dokazavši da ako netko i biva decenijama u kulturi, o njoj u smislu primjene na političkom terenu - nema pojma". "U posljednje dvije godine ništa se nije promijenilo u zagrebačkoj kulturi. Postojeće stanje tj. status quo, kao i upravljanje po babi, stričevima i kumovima pomno se održava i dalje, dok su pri tome šutnja, posluh, sprega i strah struke nikad dublji. Paradigma Višnićkine neučinkovitosti je otužna obnova kazališta Gavella, koju je pročelnica odmah po stupanju na dužnost proglasila jednim od top prioriteta, obećavši je završiti do kraja pretprošle godine, a kojoj se i dalje ne vidi kraj. Najveća pogreška Emine Višnić, koja je uza sva nečinjenja u dvije godine jedva uspjela pokrenuti izradu obećane Strategije, jest to što je po drugi put svjesno preuzela tumačenje svoje glavne uloge kao sporedne, okupljajući oko sebe, poput kakvog škrtog Molièreova junaka, same nadriliječnike. Drugim riječima, umjesto da poduzme korjenitu promjenu koju je ambiciozno najavila, ponaša se kao sluškinja svoje uže familije Možemo!", zaključila je Snježana Banović.

Željko Kipke, jedan od najboljih postmodernih hrvatskih umjetnika, pisac brojnih teorijskih ogleda, te dugogodišnji beskompromisni kritičar hrvatske likovne scene, tvrdi da bi "Neka živi tisuću cvjetova" simbolično trebao glasiti kulturni program gradske vlasti, s obzirom na to da su, prije dolaska na čelo Zagreba, zastupali i dijelili kulturno-aktivističke platforme. No istodobno se pita ima li ta pretpostavka realnu podlogu nakon preuzimanja vlasti? "Teško ili nikako, jer ekipa kojoj je kultura odskočna daska za politički proboj mora faliti na drugoj - umjetničkoj strani. Ili slikovitije, 's vremenom je sve manje kulture, a sve više politike'. Počevši od odabira ravnatelja kulturnih institucija do naglašeno aktivističke perspektive njihovih programa. Nakon smjene sposobnog ravnatelja Koncertne dvorane "Vatroslav Lisinski", izveden je teatar za široku javnost. Nitko se nije zapitao nad činjenicom da gradonačelnik ispred medija objašnjava i brani program novopostavljene ravnateljice. S druge strane Save u najvećoj muzejskoj kući suvremene umjetnosti ravnateljica s ljubljanskom adresom - Zdenka Badovinec javno se pohvalila kako je na poziv gradonačelnika Tomaševića prihvatila novu funkciju. S njenim dolaskom na čelo institucije počeli su manevri, prvenstveno ideološke naravi. Umjesto očekivane internacionalizacije programa, krenula je proizvodnja antifašističkih narativa. Ako su njezine teze o suvremenoj umjetnosti usmjerene prema 'nadnacionalnoj i nadideološkoj praksi', kako tumačiti svu silu slovenskih autora koji su doslovce okupirali muzej s južne strane Save? Također, kako protumačiti ravnateljičinu ideju 'drugarstva' kojom su združeni umjetnici i grupe iz druge polovine 20. stoljeća u Hrvatskoj i šire? Možda bi sličan komunistički patos mogao proći među domaćim autorima, naravno uz veliko možda, ali se ne može s tom sintagmom igrati u kontekstu nekolicine radova stranih umjetnika koji nikad nisu pripadali ex-jugoslavenskom miljeu. Vrhunac aktivističkog poltronstva posjetitelji mogu primijetiti na aktualnoj retrospektivi Sanje Iveković. Kustosica, čitaj ravnateljica, vjerojatno u dogovoru s autoricom feministicom, na ulazu u izložbu postavili su 'umjetnički rad' o tome kako se 'rušila ograda u Varšavskoj'. U akciji prije 13 godina sudjelovala je ekipa koja danas vlada Zagrebom, a muzejsku kuću trenutačno koristi za promociju političkog aktivizma. A taj je (aktivizam) garniran epitetom 'antifašistički', ma što to značilo, premda u internacionalnom okviru isti epitet nema baš nikakva medijska značenja, pogotovo ne u domeni suvremene umjetnosti. Prebirući po terminima socijalističkog režima, nova bi se kulturna paradigma slobodno mogla krstiti terminom 'uravnilovka' u smislu zamjene 'tisuću cvjetova' za jedan jedini 'cvijet', vrlo vjerojatno umočen u crvenu umjetnu boju", kaže Kipke.

Željko Kipke, jedan od najboljih postmodernih hrvatskih umjetnika Sandra Šimunović/PIXSELL

Kipke se dotaknuo i izbora nove ravnateljice Umjetničkog paviljona Irene Bekić istaknuvši kako je njezin novi program oglašen neonskom reklamom na Glavnom željezničkom kolodvoru, u kojoj je umjetnica Neli Ružić poslala radikalnu poruku putnicima, migrantima i turistima: "Prekasno je za odustajanje". "Aktivistički biser ne treba dodatno objašnjavati, premda su se tiskani mediji lomili oko što dubokoumnijeg obrazloženja neonskog sadržaja. Pritom nitko nije razmišljao o tome kako je zapušteni kolodvor antipod bečkom polivalentnom zdanju, s obzirom na to da domaća javnost i kulturni djelatnici Zagrebu tepaju da je 'mali Beč'. Umjetnički paviljon je institucija konzervativnijeg profila, barem je to dosad bila, pa joj novi, radikalni režim u značajnoj mjeri mijenja profil. Zar je doista tolika potreba za ujednačenim režimom sadržaja? Zar nisu dovoljne Galerija Nova, izrazito ideološki spomenuti MSU? Ili Pogon Jedinstvo? Ili sve crvenija Galerija Forum u središtu grada? Ili novoobnovljena galerija Prosvjete u Preradovićevoj? Pa čak i šire, tvori je ideološki trokut Zagreb - Ljubljana - Rijeka. Iz Rijeke je posuđena nova pročelnica kulture, iz Slovenije pak dvije ravnateljice - MSU-a i Muzeja grada Zagreba, doduše, za drugu instituciju - Maribor je u igri, ne Ljubljana. U Rijeci Muzej suvremene i moderne umjetnosti u sestrinskom je odnosu s muzejom preko Save i voditeljicama Galerije Nove koje se u velikom stilu, nakon bečkog debakla, vraćaju u Zagreb, javno zazivajući 'duh Gavrila Principa', koji prijeteći lebdi nad Europom i 'ustrašenom' Hrvatskom. Za kraj tek parafraza Velimira Abramovića, brata internacionalne umjetničke zvijezde Marine, koji kaže kako najprije treba ovladati kulturnim platformama kako bi se promijenila politička klima u nekoj sredini", zaključio je Željko Kipke.