Na istočnoj strani Trga bana Jelačića, pred samim ulazom u Jurišićevu, posljednjih se zimskih dana 2021. pojavio novi mural. U pseudo-secesijskom stilu i imitaciji ukrasnih keramičkih pločica naslikan je zaslužni građanin Herman Gollubé. U zlatnom okviru, iz poluprofila, s halpcilindrom, u bogato dekoriranom aranžmanu karakterističnom za art nouveau, gdje se kitnjasti ornamenti prepliću s idealiziranim prikazom ljudske - dobro, je li baš ljudske? - figure, bolje će oko prolaznika naslutiti društveni komentar. I od tog će mu komentara biti nekako milo oko srca. A onaj drugi, koji baš nije od gledanja i razumijevanja, i kojeg se baš i ne tiču slike koje vidi, pored murala će proći bez spoznanja i svijesti o onom što vidi. Ali svejedno će nešto osjetiti. I od toga će mu biti bolje. Jarke, izrazite boje naprosto prijaju oku. Pogotovo na glavnom gradskom trgu, u depresivnom neredu građevinskih skela i u skurilnoj pornografiji džinovskih reklamnih panoa, kakvi su u Zagrebu, kao i u većini gradova neosviještene istočnoeuropske provincije, dopušteni i sveprisutni, vidjeti mural Hermana Gollubéa gotovo da je oslobađajuće. U toj usputnoj i kratkotrajnoj estetskoj senzaciji elementarno je iskustvo umjetnosti.
462
prikaza
Mural - vrlo moćna umjetnost za siromahe i preodgajanje
1/7
Za razliku od očajno loše i zastarjele - spomeničke plastike, koja će zajednicu koštati kao svetog Petra kajgana, Mural je potencijalno najmoćnija likovna umjetnost današnjice
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
