'Na nebu je pisalo B-52'

No, čovjek možda ponekad govori, piše ili pjeva besmislice, možda to čini iz čiste zabave, obijesti i veselja, udijevajući svoje ovlaš odabrane riječi u ritmove glazbe, ali smisao onoga što je rekao nije unaprijed dovršen. Vrijeme preoblikuje riječi, mijenja njihov smisao, mimo volje i namjere onoga tko ih je tu postavio. Tako će i refren Bajagine pjesme u budućnosti zadobiti smisao, a pitanje solidarnosti s onima po čijim krovovima padaju veliki buketi od usijanog gvožđa postat će jedno od važnih pitanja generacije. Pjesma će se dopisivati mimo znanja i volje njezinog autora, jer će poteći niz isto korito niz koje ćemo i sami teći, nošeni maticom vremena. To se obično smatra vrijednošću: valjaju ona umjetnička djela, oni artefakti, romani, slike, oratoriji, simfonije, koji se naknadno u vremenu preoblikuju. Zanimljivo je, međutim, kako te večeri u Bugattiju ne primjećujem ono čega neću biti svjestan ni sljedećih četrdesetak godina, kad god budem slušao "Berlin", stih: "na nebu je pisalo B-52". Boeing B-52 Stratofortress, kako glasi puni naziv američkoga strateškog bombardera, najvećeg zračnog ubojice u dvadesetom stoljeću, izrađen je za rata u Koreji, i prvi je probni let imao 15. travnja 1952. Na nebu iznad Berlina, u vrijeme kada je ćale krenuo pešaka do Berlina, da uhvati lično Adolfa za uši, sigurno nije pisalo B-52. Ali kako je moguće da ću to osvijestiti tek kada budem ispisivao ove riječi?