Na probi predstave godine: 'Genijalna prijateljica'

U jednom od rijetkih intervjua što ih je po dosezanju zvjezdanog statusa “Napuljske tetralogije” odlučila dati, osoba skrivena pseudonimom Elena Ferrante rekla je kako bi se njezin književni kvartet trebao, ako ne i morao, promatrati kao jedna jedinstvena pripovjedna cjelina, na četveroknjižje razdijeljena zbog složenosti i sveobuhvatnosti svoje naracije; i najvećim bi književnim umovima dubinsko obuhvaćanje šest desetljeća kompleksnosti života jednim sveskom predstavljalo ozbiljan, moguće i neostvariv pothvat. Monumentalnost djela i neprikrivena imperativnost u autoričinim riječima pretjeranim su strahopoštovanjem ispunili tvorca HBO-ove serijske adaptacije “Genijalne prijateljice,” Saveria Costanza, čija je napetost nesumnjivo pojačana što su vinjete iz poratnog Napulja predstavljale prvu koprodukciju talijanske nacionalne kuće RAI sa streaming gigantom pa krajnji rezultat, umjesto scenarističkom i redateljskom vizurom osnaženog čitanja, ostaje kao pokretnim slikama ispričana knjiga, ekranizacija čije dijaloge gledatelj može, poput nevještog osnovnoškolca, u knjizi pratiti pokretom prsta, gotovo i ne dižući pogleda prema ekranu. Tom optikom promatran, još je važniji doprinos što su ga inscenaciji “Genijalne prijateljice” u produkciji nacionalne kazališne kuće, s premijerom zakazanom za pretposljednji dan ove godine, adaptacijom teksta dali Filip Jurjević i Nina Pavlović, čije se dramaturško viđenje oblikuje oko i zaokružuje prvim dijelom tetralogije.