Napravio sam anketu među svojom publikom kako bih saznao više o njima. Naučio sam kako 43 posto fanova igrice ima između 11 i 15 godina, a 36 posto njih između 16 i 20 godina.
Otkrio sam i kako su 51 posto fanova djevojke. Moja namjera je bila stvoriti igru za odraslu i zrelu publiku koju zanima anime. Nisam predvidio da će većina obožavatelja biti djevojčice koje nemaju ni 16 godina.
Unatoč tome, nastavit ću razvijati svoju igricu kako sam namjeravao od početka, rekao je u jednom od rijetkih intervjua još 2016. godine Amerikanac Alex Mahan, poznatiji kao Yandere Dev... A igrica o kojoj govori je “Yandere Simulator”. Razvijati ju je počeo 2014. godine, stekao je golemu bazu fanova, o njoj su brujili najpoznatiji svjetski youtuberi, bila je na svim gaming portalima, internetske forume preplavile su prve snimke iz igre... I 11 godina kasnije još nije završena.
Ovo je priča o možda najkontroverznijoj videoigri u povijesti i čovjeku koji stoji iza nje... O ranom životu developera Alexa Mahana jako malo toga se zna. Većinom kroz njegove zapise na raznim internetskim forumima. Rođen je 1988. godine u Kaliforniji u religioznoj i konzervativnoj obitelji. U školi nije bio popularan, nije imao puno prijatelja, bio je žrtva bullyinga, kaže da su ga vršnjaci često vrijeđali, pa je utjehu pronašao na internetu. Uskoro je ovaj povučeni dječak postao opsjednut internetom, naročito japanskom kulturom, anime i videoigrama.
Nije mogao pronaći curu
U početku se po 4chanu i drugim internetskim forumima žalio kako ne može pronaći djevojku, kako ne zna što da radi, ali uskoro su njegove objave postale mnogo mračnije... “Kako netko pronađe djevojku? Može li mi netko to prepričati kroz korake? Koliko se morate sviđati toj djevojci prije nego što razmotri vezu s vama? Pretpostavljam da joj se stvarno jako morate sviđati? Molim vas, dajte mi savjete kako da pronađem djevojku i recite mi zašto djevojke odluče ući u vezu s nekim dečkom?”, stoji u jednoj od njegovih ranijih objava na jednom internetskom forumu.
Većinom je visio po forumima koji okupljaju “incele”. A što su inceli? Ukratko, to je online supkultura, u golemoj većini muškaraca, koji tvrde da su u neželjenom celibatu zbog konstantnog odbijanja od suprotnog spola. Incel (involuntary celibate) forumi uglavnom šire ekstremne stavove, najčešće prema ženama i društvu koje, kako oni smatraju, favorizira atraktivne muškarce (Chads) i žene (Stacys). Mizoginija tu prevladava, nisu ovi forumi zdrava okolina.
Školarka serijski ubojica
A ta okolina oblikovala je Mahana. Kako je vrijeme prolazilo, sve je više u svojim objavama iskazivao mržnju i duboki bijes...
“Mrzim društvene situacije zato što su ljudi glupi”, “Žene me nikad nisu primjećivale”, “Djevojke su toliko površne, ako nisi visok i zgodan, ne žele imati posla s tobom”, “Društvo me ne razumije”, “Cijelo društvo je konstruirano da nagradi visoke, zgodne muškarce. Nas obične samo ignorira. Nema nade”... Sipao je mržnju Mahan po 4chanu, Redditu, Gaiai...
Ali u tom bijesu rodila se ideja. Mahan kaže da je sve zapravo počelo kao šala...
- Prijatelj mi je predložio da napravim igricu u stilu ‘simulatora za delinkvente’. Pokušao sam smisliti najekstremniju verziju te ideje i došao do verzije u kojoj je školarka serijski ubojica. Razmišljao sam kakva bi školarka ubijala, i došao sam do yandere arhetipa. Lika koji ubija iz lude ljubomore. Pitao sam publiku što misli o ideji, reakcije su bile pozitivne, odmah sam krenuo s razvijanjem igrice - rekao je Mahan u jednom starom intervjuu.
Djevojke djeluju slatko i nevino, ali ispod toga se krije duboka tama
I tako je krenula priča s “Yandere Simulatorom”. Ova videoigra igrače stavlja u ulogu Ayano Aishi, učenice koja pati od yandere sindroma, japanskog pojma koji opisuje opsesivnu i nasilnu ljubav. Ayano je spremna napraviti baš sve kako bi eliminirala konkurenciju i osigurala ljubav svojeg Senpaija. Inspiracija za igru su japanska kultura i anime likovi, naročito već spomenuti Yandere arhetip. To su djevojke koje djeluju slatko i nevino, ali ispod toga se krije duboka tama. Psihotične su, spremne su za ubojstva, mučenja, najkrvavije i bolesnije zločine koje možete zamisliti...
Eksperimentalna ideja uskoro je osvojila internet. Markipiler i PewDiePie, neki od “najjačih” youtubera tog vremena, promovirali su je na svojim kanalima, bio je to prvi put da su se susreli s nečim ovakvim, ni sami nisu vjerovali što vide...
Ukratko, da ne ulazimo u sve nasilne i poremećene detalje jer ih ima stvarno previše, protagonistica Ayano kojom vi upravljate ima na desetke načina kako se može riješiti svoje konkurencije, drugih djevojaka koje žele ljubav njezina Senpaija...
Može ih jednostavno zaklati nožem u školskom WC-u i onda tijelo odložiti negdje sa strane. Može konkurenticu prepoloviti motornom pilom. Može nabaviti fotografije nje u donjem rublju, proširiti ih po školi i tako je natjerati na samoubojstvo. Može i oteti konkurenticu te je mučiti u svojem podrumu. Mogućnosti je hrpa. I svaka iduća je još mračnija... Ali, primjerice, ne možete mučiti svoju žrtvu cijelu noć. Jer vaš lik mora ujutro u školu, pa se mora naspavati, četiri sata mučenja dnevno je sasvim dovoljno...
Većina fanova su curice od 13-14 godina
Sjetite se sad početka teksta. Većina fanova su curice od 13-14 godina. A govorimo o igrici koja je maksimalno seksualizirana i nasilna. S godinama je Mahan nastavio razvijati svoj projekt, ali gotovo ništa nije išlo po planu. Glavni razlog - sam Alex Mahan. Suradnike volontere koji su radili na projektu je vrijeđao, sve istomišljenike odmah bi blokirao, bilo je sve više kritika na račun pretjerane seksualizacije maloljetnih likova, Twitch je igricu zabranio 2016. godine...
“Zar nije u redu seksualizirati likove koji izgledaju mlado ako nisu stvarne osobe? U Japanu je normalno da anime likovi izgledaju mlađe, to nije ništa loše”, pisao je po internetskim forumima. Koliko je “zaradio” dosad, koliko su mu fanovi uplatili sredstava, nije poznato. Ali nekoliko tisuća dolara mjesečno, puta 12 mjeseci, puta 11 godina... Stvori se tu lijepi iznos. Dovoljan da Mahan ne mora ništa drugo raditi.
Neke obožavatelje je zbog svih ovih kontroverzi putem izgubio. Neke ne smeta poremećeni sadržaj igrice, već samo spori razvoj, pa su napravili svoje verzije igrice u nekoliko mjeseci. I te igre su postale poprilično popularne. Ipak, mnogi se nadaju kako će dočekati original u svojem punom poremećenom sjaju.
Optužbe za "groomanje"
Po raznim internetskim forumima mogu se pronaći optužbe za “groomanje”. Mahana optužuju za predatorsko ponašanje prema maloljetnicama...
“Tako si slatka. Želim više razgovarati s tobom. Tako si slatka, ako ne želiš da ti govorim da si slatka, prestani biti tako slatka. “Želiš da ti ja budem prvi?”, navodno govori Mahan 16-godišnjoj djevojci na snimkama koje su objavljene po raznim internetskim forumima.
Mahan je svjestan da djevojka ima 16 godina i da je u tom trenutku “napušena”. Ne smeta mu to.
Ranije su Mahana optužili da je “groomao” 14-godišnjakinju. On je to četiri puta demantirao, ali njegov demantij je svaki put bio drugačiji. Navodno mu je više maloljetnica, fanova igrice, s kojima je komunicirao, slalo svoje gole fotografije.
“To su glupe glasine”, odgovarao je Mahan na optužbe da se predatorski ponašao prema maloljetnicama.
Okreće ploču, kaže da mu neprijatelji pokušavaju smjestiti, da ga pokušavaju iskoristiti, sve je to velika zavjera...
Igricu, smatraju stručnjaci, vjerojatno nikad neće završiti. Jednostavno, nije dovoljno dobar developer, a one koji su mu pokušali pomoći je odbacio. Čak i da uspije završiti igricu, budućnosti u gaming industriji nema. Pa mu zapravo odgovara da se cijeli proces odulji.
Danas, 11 godina nakon početka projekta, “Yandere Simulator” je nezavršen, Mahan je izoliran, a reputacija mu je nepovratno uništena. Ostaje samo pitanje hoće li tužiteljstvo ikad početi graditi slučaj protiv njega.
